|
|
ponedjeljak, 31.07.2006.
Treci dan ... ode deset posto godisnjeg
Ode 10% godisnjeg a ja jos ni do mora nisam dosao ...
Valjda sam u Zagrebu i valjda produzujem vozacku.
Ako ste tamo negdje i vidite klipana kojemu se svi preguravaju u redu, javite se ... mozete me i propustiti ispred sebe.
Bit cu vam zahvalan ...
Danasnja je fotka iz londonskog ZOO- a
Svaki put kad je vidim pomislim kako je zapravo pomalo kao one opticke varke. Ili kao neka ironija sudbine.
Ova bi ruka caskom nestala u raljama ovog ljepotana, da mu je bilo gdje drugdje prisla ovako blizu. Ali ovdje debelo staklo sprjecava da se to dogodi.
Prosto se zapitas, je li to fair?
|
nedjelja, 30.07.2006.
Drugi dan
Nadam se da je jos uvijek vruce i da ce tako potrajati slijedecih dvadesetak dana.
Bilo bi bas sugavo da sam se kuhao zadnjih 10-ak dana u Londonu, da se kuham danas i jos koji dan u Zagrebu, a da kad se konacno dokopam mora vrijeme okrene i postane hladno i ruzno ...
No, s obzirom na moju poznatu srecu koja me ratizadnjh nekoliko godina s godisnjima uopce me ne bi cudilo da ovo bude najruzniji i najgnjiliji kolovoz u povijesti ...
Ako vam je danas vruce pogledajte malo ovu sliku.
Zagrebacki Cmrok ove zime.
Zar vam nije odmah barem dva stupnja hladnije???
|
subota, 29.07.2006.
Prvi dan godisnjeg
Toplo se nadam da cu danas gledati slicne prizore kroz prozor.
Lijepo vas pozdravljam sa prvog dana godisnjeg i ne brinite - za sve vas koji cete imati pristup netu (za razliku od mene) slozio sam postove koji bi se trebali svakodnevno objavljivati...
Ovo je prvi.
Trebalo mi je cijelo vece da prodjem kroz tri godine raznih slika i da vam izaberem 30 mozda interesantnih mozda zanimljivih.
I nije mi uspjelo. Kako moji izbori obicno grandiozno zapocnu - obicno zavrse sa prevelikim brojem izabranih i onda se ne mogu odluciti.
Tako da sam pomalo birao a pomalo nasumice odabirao tih 30 koje cete imati prilike vidjeti slijedecih dana.
Ostalih 49 cu vam pokazati nekom drugom prilikom.
Tako da ce ovaj mjesec ovo biti kao neki foto-blog ili tv vinjete dok se ceka pocetak drugog poluvremena.
I na kraju cu vas zamoliti da ne stedite komentare. Iako ih necu moci procitati dok sam na moru, bt ce mi drago vidjeti sto mislite o slikama koje postam i temama kojima se bave.
Ugodan vam kolovoz ...
|
srijeda, 26.07.2006.
Vi kako hocete a ja odoh ...
Ovo je zadnji post prije godisnjeg.
Najprije da dovrsim pricu tamo gdje sam stao.
Ono o Milanu.
Daklem, odlucio sam porazgovarati sa ljubaznim stricekom pod suncanim naocalama naslonjenim na neku skupu mrcinu od tutaca - ne bi li me prevezao do obliznjeg predgradja gdje sam imao sastanciti iducih nekoliko dana..
Sve je islo OK (moze me odvesti, nije zauzet, moze dati racun) sve dok nisam pitao za cijenu. Kad je rekao 100 eura, znao sam da cu morati odabrati mrsku mi opciju b. Normalno bi me taxi dosao oko 20 eura i cak ni moja firma ne bi nikad pokrila ovaj racun.... a da placam iz svog dzepa? No nisam ipak toliko blesav. Kasnit cu na sastanak? Tough luck ...
Ostao mi je dakle mrski autobus. Cak ni dok sam zivio u Milanu nisam bas volio gradski prijevoz i koristio sam ga sto sam manje mogao.
Ljubazni me kontrolor autobusnog prometa uputio da za moju destinaciju moram sici na trecoj stanici i ondje pricekati bus 45 ili 54 (nije se jadan mogao sjetiti koji od ta dva, ali veli vidjet cu lako jer ne stoja oba na toj stanici ...
I tako sam se sa coporom drugih izgubljenih posjetitelja modne prijestolnice Lombardije ugurao u autobus i zapoceo turneju. Odbrojah tri stanice sa stopostotnom sigurnoscu i izadjoh pricekati svoju vezu.
Kad je autobus otisao shvatih da sam u nedodjiji. Sam na pjesackom otoku sirokom kao moj laptop dok sa strane pitchi promet u tri trake... Osim mene nista zivo na svojim nogama niti stoji niti hoda.
Tu nista ni ne staje osim onog busa s kojim sam i dosao.
A sunce bas lijepo pripeklo.
A meni se kosulja lijepo natapa.
Uzivam u osjecaju da mi se hlace pripijaju za bedra ... jupi...
Mjerkam ima li kakve sanse da negdje predjem tu cesturinu. Nema. S druge strane je ograda koja bas ima zadatak smanjiti zelju pjesaka da pretrcavaju cesturinu. Na ogradi pricvrscen buketic. Netko je valjda pokusavao ...
Mjerkam koliko bi moglo biti po tom pjesackom otoku do slijedece stanice. Nemam pojma. Cesta je ravna. U daljini se vidi neki nadvoznjak. Iza njega bi mogla biti stanica. A mogla bi i ne biti.
A auti pitche li pitche.
A meni vruce.
I konacno doplazi slijedeci bus.
Odvezem se jos jednu stanicu. No fala blogu, to je bila ta koja mi je trebala. Cak je i bila u hladu. Onaj ljubazni kontrolor se malo zabrojao. Nije me to sprijecilo da mu se visekratno prisjetim ljubaznog lica i najblizih mu clanova obitelji koje istina nisam upoznao ali sam im svejedno pozelio puno ljubavi. I njihovim kucnim ljubimcima, naravno ...
Nakon svega dvadesetak minuta dosao je i onaj bus kojeg sam trebao (ne sjecam se vise jel bio 45 ili 54 - sto sam ja bolji od onog ljubaznog lika) i slijedecih tri frtalj sata vozao me po predgradjima do onog moga.
Bus je bio prilicno pun. Ljudi su mi bili do pol prsa (jezi ga kad sam visok i po nasim standardima za talijane sam "gigante buono") ...
I otkrio sam jednu stvar. Ovdje ljudi ne smrde. Cak ni u autobusu.
Moguce je da je to neki poseban bus, koji vozi neke posebne ljude, ali moguce je i da su ljudi ovdje skloniji koristenju dezodorana... ne znam - pitat cu nekog tko zivi u Italiji...
Onda sam se prebacio i na treci bus. Ni tu nitko nije smrdio. Kaj je ovim ljudima ...
E onda sam jos malo pjesacio po predgradju punom modernih i negostoljubivih betonsko celicnih zgradurina. Rekao bih i hladnih, ali bi vas to moglo zavarati. Bilo je vruce u blozju roditeljicu ...
I ona je zgrada koju sam trazio bila daleko. I ulaz je naravno bio s druge strane. I unutra me cekalo ... ali to je vec za neku drugu pricu...
Eto. to je bilo to.
Htio sam vam jos reci da je mrak neki dan objavio jedan moj novi post koji jos niste imali prilike citati na ovom blogu.
No to ne znaci da necete.
Ako ga hocete procitati sada (a smijete ostaviti i komentar) - ucinite to slobodno. Link je ovdje. Nece vam biti zao. A i mrakova je ilustracija bas cool ...
I htio sam vam reci da je ovdje posljednjih nekoliko dana jaaaaaako vruce.
I da je gospodja pogledala prognozu za Zagreb za ovaj vikend i da ce biti pakao.
I da je gledala najave nevremena i da ce u Rijeci biti frka u srijedu ...
Mislim, moze li gore?
Narode, ja cu vas citati tek u rujnu, ali spremio sam vam puno zanimljivih stvari dok me nema pa vi slobodno navracajte ovamo i u ljetnoj pauzi.
Ovaj blog prelazi na auto-pilot.
Neutrino is off.
|
nedjelja, 23.07.2006.
Ovo nema nigdje
Dakle to kaj se meni desava toga nigdje nema...
Otvorim si blog da malo ispucam neke svoje potrebe i da se njime bavim kao hobijem.
I kaj se desi? Je, sad me gospodja tjera da napisem post!!!
Kaze da vam se dugo nisam javio, i jesam li vec napisao gdje sam bio i gdje sam sad i jesam li odgovoro na komentare ... k vragu pa to mi gore neg na poslu ... tamo barem mogu muljat, ovdje ne smijem.
U svakom slucaju, evo vam pocetak posta kojeg sam emajlao doma da ga tu dovrsim.
Nisam ga dovrsio jer sam se bavio drugim stvarima.
Uredjivao sam dizajn mog buduceg bloga, uvalio sam 30 postova u blog editor na svim mojim blogovima kako biste vi imali sto citati dok sam na godisnjem, cak sam otrpio i jednosatni kvar na bradbandu mojeg provajdera ... (oni imaju sluzbu korisnika i tamo sam odmah dobio informaciju)
Evo vam sad pocetak tog posta sa objasnjenjem gdje sam bio, da mene progonite vise, a nastavak ce kad uzmognem (mozda sutra, mozda u ponedjeljak ...)
Bijah odsutan a nije godisnji.
Poslalo me sluzbeno u jedan od evropskih i svjetskih modnih centara.
Casna rijec, stajao sam na aerodromu u redu ispred nekog tipa koji je na sav glas uvjeravao drstvo kako mu je XYZ (ovo XYZ samo zato sto ja nisam zapamtio ime, a ne zbog tajnovitosti) "najgori dizajner s kojim je radio". Neko pre**ravanje tipa - "onaj mi je grozan, onaj mi je uzasan, ali onoga fizicki ne mogu podnijeti ..."
Na zalost, moju malo vise a vasu malo manje, isao sam poslovno. A moj posao ima veze s modom kao ... hm ... pa kao moj posao s modom :-))
Tako sam u ponedjeljak ranom zorom podranio na prvi let za Milano i sletio tamo nesto iza devet. Osim sto je bilo jedno 10 stupnjeva toplije nego u Londonu kad sam ga napustao i osim sto mi je nakon Heathrowa, Frankfurta, Munchena, Amsterdama i slicnih aerodroma svaki drugi aerodrom "provincijski" - milanski Linate odusevio me ovaj put jos jednim veselim dogadjajem.
Strajkali su naime taksisti.
Cetvrti dan.
Nije dakle bilo sanse da prekinu strajk za 15 minuta koliko bih mozda izdrzao cekati na tom suncu...
Ispred terminala - prometni kolaps. Auti i autobusi bucno namotani u kruznom toku.
Ljubazni stricek u fluorescentnom plasticnom odijelu za tren oka mi je sazeo sve opcije za dolazak do mojeg odredista:
a.) krenuti pjeske preko polja - ja s poslovnim kofercicem na kotacice + lap-topom (koji je valjda tezi od kofera) - dobra fora
b.) ukrcati se na gradski autobus - tek malo bolje od varijante pod a
c.) dogovoriti prijevoz sa usluznim djelatnikom agencije za najam vozila sa vozacem.
Molim obratiti paznju da iz nekog razloga najam vozila sa vozacem nije isto sto i uzimanje taksija. Nemam pojma zasto.
Toliko za sada ...
|
subota, 15.07.2006.
petak, 14.07.2006.
Ovaj intermezzo sve vise postaje glavna odlika ...
A da nastavimo u revijalnom tonu???
Evo vam jos par slika sa Hampton Court Flower Showa
Ovaj put su to radovi jedne mladjahne autorice ...
Ovo je slika sa jednog od pontona na kanalu pred palacom. Sa obje strane vode podignute su one tipicno engleske sjenice, ispod njih poredani stolovi i tu se dodje odmoriti umorne noge, osvjeziti se ledenim Pimmsom, pivom ili casom vina, gricnuti neki quiche (valjda se tako pise) ili pie a moze i malo "plavog sira" (to ce reci onog sa plemenitom plijesni) i slatkog od brusnica ...
Standovi i standovi cvjetnih buketa slozenih po nijansama. I tako u cetiri ogromna paviljona. Jedan paviljon (peti) je samo za ruze ...
A da ne bude sve samo o cvijecu evo i standa sa povrcem. Opet slapovi boja, opet oko uziva, ali ovaj put u karfiolu, mrkvi, luku, patlidzanima, paprikama i rabarbari ...
Znam da cete vi znalci sad odmah znati kako se ovo cvijece zove, ali ja ne znam. Znam samo da mi je genijalan efekt - kao da gledam u vatromet. Ono kad rakete zaparaju nebo sarenim tragom ... Bas dinamicna slika.
A dijete mi se zaljubilo u kaktuse. Na kraju smo zavrsili sa pet malih kaktusica - nista spektakularno poput ovih ljepotana, ali sad mala neutrinka ima nesto malo zivo i dlakavo da se o tome brine, a nisu ni pas ni macka (pa smo svi sretni) ... ako ih nauci da donose papuce mozda se tata smiluje pa nabavi i pravog cucka ...
Uh morat cu opet poceti pisati o necemu ozbiljnom jerbo ce ispasti da si profaniziram blog i rasipam tesko steceni kredibilitet.
Ali kako mi se priblizava godisnji (a taj se bas zahuktao) sve mi je teze koncentrirati se i biti ozbiljan ...
Osim toga imam jos pet izabranih fotki male neutrinke za prezentirati vam. I jos neke posebne fotke koje sam ja uslikao.
I one iz Kewa od prije kojeg tjedna.
I one euroazijske putopise ... uf to cu nakon godisnjeg.
I odgovore oko upisne groznice
I serijal o podrsci korisnicima (to ce isto u jesensku shemu)
I cokolada - novi mailovi i nove informacije o Fair Trade cokoladi i Krasu (na jesen)
Novo ruho i nova lokacija - to isto na jesen
Podcast - na jesen (dio prve epizode je vec snimljen, a imam i spicu)
Eto malo sam si napravio neku "to do" listu da vidim sto mi jos predstoji ovdje ... uf a koliko posla imam ...
|
ponedjeljak, 10.07.2006.
Intermezzo
Dragi moji
Kako to obicno biva s mojim poslom, danas sam opet bio zapljusnut.
Naime, ponekad imam dosta vremena, ponekad si ga uspijevam stvoriti kad me tema osobito zaintrigira (vidi post od petka o upisima ...) a ponekad ne uspijevam stvoriti si ni vrijeme potrebno da nesto pojedem ...
Tako sam danas cijeli dan zonglirao sa hrpom fileova u MS Projectu.
Da sam bar znao da ce mi trebati, malo bih ponovio makar one osnovne funkcije jerbo ima vec neko vrijeme kako se nisam s njime igrao. Ili tocnije receno nisam se igrao otkako su nam instalirali novu verziju ...
A danas je naravno na vrat na nos trebalo neke tablice nad kojima sam gnjilio danima prikazati kao bar chart ... ma nema frke, sad cu ja to zacas ... pislivih tridesetak grafikona ... kaj je to za mene ... mrmlj ...
E jezi ga, kad nisam ko neki koje znam pa da radim posao unaprijed....
Tako da, nisam jos uspio ni porazmisliti o vasim komentarima. Jezi ga, jednom da imam komentara koliko bih volio i onda im se ne mogu posvetiti kako bih htio ...
No, budem ja polako...
Ovo s promjenjivim intenzitetom posla je jedan od razloga zasto mi je dozlogrdio forum. Taman se negdje zadubim u dobru raspravu i onda me zapljusne ... pa dok se ja vratim za koji dan, vidim da je prosla baka s kolacima ... ljudi nekak ne vole podgrijane rapsrave.
No, s obzirom da je ovo moj blog ja cu biti toliko slobodan ubaciti ovu temu u mikrovalnu i nastaviti tamo gdje sam stao.
Do tada se ispricavam svima koji cekaju odgovor i tu i na forumu.
Bit ce.
--------------------------------------------------------
Otkrilo se sto je Matterazzi rekao Zidanu da je ovaj onako poludio.
Rekao mu je da je Niko Kranjcar bolji igrac od njega...
--------------------------------------------------------
A sada slikice.
U nedjelju smo otisli na Hampton Court Flower show.
To je jedan ogroman sajam cvijeca.
Uzmete FloraArt pa ga pomnozite sa jedno 10 ili mozda cak 20.
E ono sto dobijete to je Chelsea Flower show.
Onda uzmete taj pa ga pomnozite sa jedno barem tri ili cetiri. I to je toliko ...
Za sada samo 6 slika.
Bit ce ih jos kasnije - znam da sam isto rekao za Kew Garden, ali sto mislite da ce se objavljivati dok sam ja na godisnjem???
Dakle ovo je gomila na ulazu. Dosli smo 15 minuta prije otvaranja i pokupili nase unaprijed placene karte (fala bogu na internet kupnji). Organizirane kolone zivlja kretale su kroz ulaz (jedan od nekoliko)
Inace, na tom sajmu ima naravno gomila cvijeca. Neke poznate vrste, neke poznate vrste u iznenadjujucim varijantama i neke vrste koje nemam pojma sto su ali su jako dojmljive.
Ruze. Zar nije super boja?
Vele da je ovo divlji luk. Ja jos uvijek ne vjerujem...
Ovo gore nemam pojma sto je ali mi je prekrasan cvijet. Ma zapravo, nakon nekog vremena sve te rijeci "divan", "prekrasan" "super" postanu potpuno bezvezne. Glasamo se samo sa "aaaaah", "mmmhm", "jeeeee" ...
Pazi ovo:
Pa jedan od izlozbenih vrtova (ima toga jos ovo je samo jedan primjerak):
I konacno jedna kucica u idilicnoj prirodi - samo za K.
Ona je inace cijela bila izgradjena u paviljonu Daily Maila. Napravili su i umjetnu rjecicu i travnjake i sjenicu i jos stosta ...
Eto toliko.
Sad idem spavati. Sutra idem traziti greske u mojim bar chartovima ...
|
petak, 07.07.2006.
Problematika prijemnih ispita
Ovo je posljednji post na ovu temu,
U ovom tjednu 
Mislim da je sad dosta bilo za neko vrijeme. Slijedeci post ce opet biti neko cvijece.
A ovo je sad moj posljednji pokusaj da objasnim sto pricam.
Dakle, ajmo pretpostaviti da postoji neki fakultet, na primjer Likovna akademija u koju se svake godine zeli upisati hrpa studenata. No oni imaju samo pet (5) mjesta.
I tako, smisle da naprave razredbeni ispit pomocu kojega ce nastati lista kandidata rangiranih po njihovim sposobnostima i onda ce se takvi upisati na akademiju.
Pod utjecajem Ludog Sesirdzije i Glupog Augusta odluceno je da ce se kandidate rangirati prema njihovim rezultatima u skoku u vis. Ne pitajte zasto bas u skoku u vis. To ionako nije vazno za primjer (svi su primjeri u ekonomiji jednako iscaseni za vasu informaciju)
(Obratite paznju kako uvodjenjem duhovitih elemenata pokusavam spustiti tenzije i smanjiti eventualnu arogantnost svog nastupa  )
Osim toga, obznanjeno je da tko ne preskoci barem jedan metar (100 centimetara) nema sto raditi na akademiji jer je jednostavno nesposoban. Ne bu se akademija zamarala sa takvima. Ako se jave samo 3 kandidata koji mogu preskociti metar onda ce dva mjesta ostati nepopunjena, ali bolje i to nego se gnjaviti sa nekim atletski nesposobnim buducim slikarima
Onda je dosao i dan prijemnih. Kandidati su preskakivali dok su mogli, a po zavrsetku i nakon provedenih mjerenja objavljeni su slijedeci rezultati:
Slika 1: Rang lista rezultata (u cm)
Svaka cast Blanki. Ona je sa 205 preskocenih centimetara prva na listi. Ostali su slozeni redom kakve su rezultate postizali.
Primijetimo da jadna Marica sa svojih bijednih preskocenih 85 cm nije zadovoljila kriterije upisa i ona se sigurno nece upisati ...
Do ovdje je nadam se sve jasno.
Pretpostavimo sad da je upis na akademiju samo i iskljucivo na temelju rezultata prijemnog ispita.
Nije tesko ustanoviti kojih ce 5 kandidata postati ponosni brucosi na nasoj akademiji - to su naravno Blanka, Ante, Janica, Mirko i Stipe.
Slika 2: Upis iskljucivo na temelju rezultata
No, da stvari ne bi bile jednostavne pobrinuo se Ludi Sesirdzija: kako bi izvukli neku financijsku korist od akademije ili samo podmirili dio troskova za studijska putovanja ili pak namaknuli sredstva za sendvice sa Buco sirom u kantini - donesena je odluka da jedno od pet mjesta ima pripasti najbolje plasiranom kandidatu koji je spreman platiti skolarinu od 17 milijardi ukrajinskih Hrivnji (priznajte da niste imali pojma da se ukrajinska moneta tako zove)
Pazite sad - ovaj je moment jako vazan:
Ako ce od pet postojecih mjesta jedno pripasti onome tko ima 17 milijardi ukrajinskih Hrivnji, onda ce za upis iskljucivo na temelju rezultata ostati samo cetiri (4) mjesta.
Priupitali su kandidate s liste tko ima receni iznos i javili su se Tomo, Katja i Marica. Drugi nisu imali love jer su sve potrosili na slicice nogometasa World Cup 2006.
Od svih kandidata koji su zeljeli platiti Maricu ionako ne bi uzeli jerbo nije presla prag, a kako je Tomo bio bolje plasiran od Katje upisan je on a Katja - jok.
Slika 3: Upis uz jedno mjesto za placanje.
Molim da primijetite da je zahvaljujuci potezu Ludog Sesirdzije i Tominom pristajanju na cijenu jadni Stipe prisiljen traziti drugu skolu. A moze i potraziti sponzora sa viskom Hrivnji da mu pomogne pri upisu - jer ukoliko bi i on bio spreman platiti - naravno da bi se upisao on - bolje je plasiran od Tome.
Jel dovde sve jasno? Ako nije, molim da ponovo krenete od pocetka jer ako vam dovde nije sve jasno necete moci skopcati nastavak.
I vas dvoje u zadnjoj klupi nemojte da vas frknem sa sata i upisem neopravdani.
E ali onda se umijesala drzava. Kako to obicno biva, donesen je neki zakon o nekim invalidima i borcima i sto ti ja znam i odredjeno je da svi oni i djeca nekih od njih imaju pravo na izravan upis ako prijedju razredbeni prag.
I sad je nastala frka - bacimo pogled na listu na slici 1 i vidimo na njoj izvjesnu Allison sa preskocenih svega 150 cm.
Predstavljam vam sad gospodju Allison Lapper o kojoj sam vec pisao na ovom blogu ... OVDJE.
Slika 4: Allison Lapper
U ovoj je prici gdja Lapper bitna zato sto je rodjena sa stanjem phokomelie, tj, nema formirane ruke i noge. Kao takvoj, ponesto joj je otezano postizati rezultate u skoku u vis ravnopravne rezultatima koje postizu njeni vrsnjaci.
No, primijetimo ipak, da je Allison skocila vise od razredbenog praga i da nije bilo toliko kandidata koji su skocili vise od nje ona bi bez problema upala...
No, nije Allison jedina sa potvrdom. Potvrdu je od ministarstva dobila i Marica (premda valja reci da su njeni poremecaji cisto drukcije naravi). No, bas kao i u prethodnom slucaju Marica se nije mogla upisati jerbo nije presla razredbeni prag.
I tako imamo situaciju da se Tomo upisao zato sto je imao 17 milijardi Hrivnji, Allison zato sto je donesen zakon koji invalidima omogucuje izravan upis, a za upis iskljucivo na temelju rezultata ostalo je samo 3 mjesta. Ta su mjesta osvojili Blanka, Ante i Janica.
Slika 5: Upis na temelju rezultata uz jedno mjesto uz placanje i direktan upis invalida
Jadni je Mirko ostao bez mjesta na akademiji i morat ce ili naci drugu skolu, ili pauzirati godinu dana i trenirati skakanje, ili pronaci sponzora sa sitnisem u Hrivnjama ili nabaviti potvrdu pa ce se i on upisati direktno.
Valja reci da ukoliko Mirko dodje sa potvrdom onda mjesto gubi Janica. Ako pak dodje sa lovom - mjesto gubi Tomo ...
Eto, tako to hoda i o tome ja pricam.
Ono sto meni nije jasno je: Zasto itko misli da je u cijeloj prici zeznut Mirko a nije Stipe?
Naime, cini mi se da je vecini normalno da je Tomo uzeo mjesto Stipi a nije normalno da je Allison uzela mjesto Mirku...
A to je IMHO pogresno.
Opaska: Namjerno sam ovdje svoju prethodnu argumentaciju izvrnuo naglavce. Ucinio sam to kako bih pokazao Anspik da bez obzira s koje se strane gleda na problem zakljucak bi trebao biti isti
Ako smo sad shvatili principe mozemo razgovarati o tome zasto netko ima ovaj ili onaj status i da li je to i cime opravdano. Ali meni je bitno da shvatimo da nema govora o nekakvom krsenju ustava i deklaracije o pravima covjeka.
I na kraju - Iskreno se ispricavam OlaFu zbog ispustanja linka na njezin blog u prethodnom postu. Htio bih pojasniti da je do toga doslo nenamjernom greskom prilikom prijeloma stranice pa se link neopazeno otkotrljao sa mojeg radnog stola. Nasao sam ga u medjuvremenu i odlucio ovdje visekratno istaknuti:
OlaF OlaF OlaF OlaF OlaF OlaF
|
èetvrtak, 06.07.2006.
Visoko skolavanje
Eto. Imali ste prilike malo srediti misli (to se ja pravim da je ova pauza medju postovima bila smisljena da vam dam vremena za razmisljanje a u stvari se radi o poplavi posla prije godisnjeg) pa da sad nastavim ovu temu.
Najprije, hvala vam na komentarima.
Vidim da su neki shvatili sto govorim, a neki jos nisu. Pretpostavljam da je to zbog toga sto ja valjda nisam bas lijepo objasnio.
Drago mi je vidjeti da su gotovo svi uspjeli zadrzati razinu diskusije na normalnoj razini.
Noebiusov komentar je upravo na tragu onoga sto i ja mislim: "fakultet odredi cijenu, tko želi neka plati, pa ako država plati - neka traži što god hoæe i koga god želi za svoj novac"
Naime, vidim da je vecina vas krenula od sasvim krive pretpostavke koja otprilike glasi:
"Fakultet je besplatan i na njega se upisuju oni koji to zele i koji budu najbolji na upisu."
(Uvjereni u istinitost svoje tvrdnje citirate Ustav i Deklaraciju o ljudskim pravima samo iz te svoje perspektive)
Medjutim, stvarnost je sasvim drugacija. Svatko tko je noktom malog prsta zagrebao po bilo kakvoj ekonomskoj pocetnici sigurno je naletio na cuvenu izreku "There is no such thing as a free lunch" (Ne postoji BESPLATAN rucak)
I zbilja je tako. Cak i kad vam netko udijeli besplatni letak pred ducanom taj letak nije zbilja besplatan. Njegova proizvodnja i distribucija ima svoju cijenu i to sto vi niste platili nista nikako ne znaci da je letak besplatan. A da ne velimo da cete vrlo cesto i kupiti ponesto od onoga sto se letkom reklamira, pa cete i sami platiti letak jer je nesumnjivo cijena oglasavanja utkana u cijenu proizvoda koji kupujete.
Ajmo to primijeniti na fakultet.
Fakultetsko obrazovanje ima svoju cijenu. Kolika je njena procijenjena vrijednost vidi se po tome koliki je iznos zatrazen za studij uz placanje ili za studij uz rad.
Taj se dio studenata upisuje posteno placajuci za uslugu obrazovanja koju dobivaju.
No drzava bi voljela da mnogo vise ljudi studira nego sto bi to bilo kad bi samo oni s novcem upisivali faks.
Zato drzava odluci da ce de facto - stipendrati odredjen (veliki) broj studenata koji se na prijemnom ispitu pokazu najbolji. Obratite paznju da bi bez te drzavne odluke svi ti studenti ostali doma.
I sve ko bog. Jedni placaju i pohadjaju predavanja, a drugima je platila drzava pa isto pohadjaju predavanja. I nitko se ne buni.
Medjutim, onda drzava iz nekog razloga zakonom odluci da stimulira jos nekoliko grupa ljudi.
Odluci da ce stipendirati djecu povratnika (koji imaju objektivne teskoce u savladavanju prijemnog ispita zbog jezicnih problema), djecu invalide (treba li ovdje uopce tumaciti zasto ili cemo se praviti blesavi?), djecu poginulih i ranjenih u ratu (za one kojima ovo treba tumaciti - zbog soka koji su prozivjeli i praznine s kojom su odrasli ta djeca sasvim sigurno nisu ravnopravna sa djecom koja slicnu traumu nisu prosla), one koji su u ratu bili dragovoljci i njihovu djecu.
I puce cijela stvar samo oko ovog zadnjeg.
Najprije uocite da se taj famozni V6 razred zove: dragovoljac ili dijete dragovoljca iz Domovinskog rata.
To znaci da NEMA PODATAKA koliko je prijavljenih studenata istovremeno i dijete dragovoljaca domovinskog rata jer se takva evidencija nigdje ne vodi.
Uz to, niti jedna statistika koju sam nasao na radi razliku izmedju pojedinih grupa koje posebnim zakonima stipendira drzava nego se svi trpaju u jedan kos i to se zove - djeca branitelja.
Kad sam ja upisivao skole postojao je neki famozni "zeleni pecat" s kojim su se djeca sa zdravstvenim problemima takodjer izravno upisivala.
I to je sve cisto normalno.
Drzava je donijela zakon po kojem ce, kao zahvalu zbog zrtve koju su podnijeli za nju, dragovoljcima ona platiti skolovanje kao i skolovanje njihove djece.
I onda je umjesto da se stipendira 600 najbistrijih u trenutku pisanja prijemnog ispita, odluceno da ce tako stipendirano biti samo 400 kako bi se napravilo mjesta za ovu novu skupinu stipendiranih. Zovimo tu skupinu "zakinuti". Bilo da su zakinuti za odrastanje u lijepoj nasoj i savrseno vladanje njenim jezikom, bilo da su zakinuti za zdravlje, bilo za roditelje ili dusevni mir.
Ono sto meni nije jasno je kako to da se bune oni koji prizeljkuju drzavnu stipendiju a ne bune se oni koji svoje skolovanje placaju?
Da li bi vas iznenadilo kad bi se sutra organizirale demonstracije onih koji placaju skolovanje i koji bi od drzave/fakulteta trazili da im omoguci uvjete studija primjerene novcu koji su platili. Oni naime skupo placaju svoje skolovanje a pate u grozomornim uvjetima prekrcanih predavaonica i cekaju u istim hodnicima iste profesore koji su prema njima jednako osorni i zahtjevni kao i prema onima koji se skoluju "besplatno"...???
Onda jedna mala usporedba ala ja (gospodja Neutrino jako voli ove moje usporedbe - obicno mi ukine pravo na razgovor na neko vrijeme nakon neke od njih ...   )
Zamislite da netko na ulici dijeli kupone za besplatno pivo u obliznjem pubu. Udjete i stvarno dobijete pivo besplatno. Onda odete van nadjete onog lika i dobijete i drugi bon za besplatno pivo. Popijete i to. Jos uvijek sve OK. Onda kad treci put odete po bon, lik vam veli "sorry nemam - zadnje sam dao onim deckima u crvenim majicama".
E ali onda se vi i svi drugi koji bi htjeli besplatno pivo okupite ispred puba i trazite vase pravo na besplatno pivo a ne da se ono dijeli tamo nekim boktepitakakvim tipovima u crvenim majicama...
Oprostite, ali nesto ste pobrkali - onaj koji dijeli kupone ima pravo odredjivati kome ce ga dati. Vama nitko ne brani da svoje pivo kupite.
No, kad bi vlasnik puba ODBIO PRODATI vam pivo zato sto ste pogresne vjeroispovijesti, pogresne nacionalnosti, pogresnog spola , pogresne seksualne orjentacije ili pogresne boje koze - e onda bi to bilo protuustavno i krsilo bi deklaracije o ljudksim pravima.
I zato tvrdim da fakultet ovime ne krsi nicija prava.
Ili barem ne vise nego sto to i inace cini - kako lijepo dokazuje Anspik:
Mjesta ima toliko koliko ih ima. Parafraziram Anspik- "oni koji ostaju ispod crte nisu zakinuti za svoja prava jednostavno zato sto se na rang listi nalaze ispod onih koji su se upisali prije njih". I kao sto je normalno da se oni koji sami placaju ili za koje placa poslodavac upisuju bez obzira na tu rang listu, zasto bi se oni za koje direktno po zakonu placa drzava morali upisivati prema toj listi???
Ako je crta na 1000 ili na 500 - u cemu je razlika? (Sa aspekta prava i pravde, naravno) I dalje ce se "na temelju uspjeha na prijemnom najboljima za nagradu plati studij", a onima koji ne upadnu u prvih 500 preostaje "da se upišu na fax koji traži manje bistroæe i znanja".
Jedino gdje Anspik grijesi je kad veli da je "država odluèila poništiti pravila po kojima fakulteti upisuju studente A to je prema rezultatu na prijemnom". Naime, prema rezultatu na prijemnom se upisuju samo oni kojima nitko drugi ne placa studij (niti sami, niti firma u kojoj rade, niti drzava po nekom drugom zakonu) ...
Zakon nije protuustavan (ma sto Ariston rekao o tome) jer nikoga ne stavlja u neravnopravan polozaj. Dobro, mozda steti onima koji za svoj upis placaju, ali oni se ionako ne bune. Besplatan upis nije nicije ljudsko pravo. To je posebna nagrada za koju se treba izboriti. Ne demonstracijama naravno - nego ucenjem.
Druga cesta pogreska koju prosvjednici cine je: "neka se svi visoko školuju NAKON što dokažu da su za to spremni". Pa, razredbeni prag upravo i sluzi da odvoji one koji su spremni od onih koji nisu. Svatko tko ga prijedje - spreman je.
Nakon toga oni koji su spremni a placaju si faks idu na svoju stranu, oni koji su spremni a po zakonu im placa drzava idu na svoju, a oni koji ostaju upisuju se po rang listi na prijemnom. I tocka.
Ariston duhovito veli (parafraziram) "nek se upisu po znanju a nek onda dobiju stipendiju ili dom po dekretu" - ha, ha, ha dobra fora. Naravno da cim bi dobili dom po dekretu digli bi frku oni koji smatraju da im besplatno mjesto u domu pripada po nekoj deklaraciji (valjda o pravu na zivotni prostor) i da kaj im ova djeca ovih ili onih imaju uzimati mjesto. Aristonu packa i za drugi put nauciti da nije dovoljno reci da je nesto pravedno "zato jer je" nego treba nesto i pokusati dokazati. Ili priznati da su dokazi suprotne strane neoborivi - koliko god to tesko bilo.
O politickoj strani cijele price necu. Politicka se pitanja rjesavaju u parlamentu, rjesavaju se na izborima i rjesavaju se metodama politicke borbe.
O tome kako se potvrde dobijaju isto necu. To nije problem samo kod upisa na fax - problem je mnogo siri. Vlast koja je pokusala provesti reviziju statusa branitelja izgubila je izbore - sto je ociti dokaz da kvalificirana vecina nije bila za takvu reviziju. Prema tome - prosla baka s kolacima.
Rainbow in the dark ima mali problem - ne kuzi da je potvrda upravo ona stvar koja razdvaja ljude. Netko ce doci sa potvrdom uplate i bit ce mu dovoljno 200 bodova, netko ce doci sa potvrdom od drzave da ce mu drzava platiti fax i isto ce mu biti dovoljno 200 bodova. Onaj tko nema nijednu od navedenih potvrda morat ce skupiti puno puno bodova na prijemnom ...
matematicarka mi predbacuje udaljenost. Mozda. Netko bi sad rekao - dobrodosli u kapitalizam. Ja necu. Izgledalo bi pljuckanje s visoka. Ja jednostavno ne vidim u cemu je problem i mislim da je to zbog toga sto velika vecina ljudi koji u ovome vidi nepravdu nema pojma kako stvari zapravo funkcioniraju.
Nevezano uz temu:
Matematicarka je prva koja je iznijela zelju za konkretnim postom. - usporedbu zivota tamo i ovdje.
Imam nekih zapisa na kojekakvim draftovima. Malo me ovo dopisivanje sa blog.hr-om natjeralo da se prisjetim nekih epizoda. Probat cu ih sloziti u nekoliko suvislih postova.
Samo ilustracije radi. Ne kao neku strucnu studiju.
Na pitanja otici van ili ostati ovdje ne odgovaram iz principa. I to zato sto ako je meni dobro ne znaci da ce tako biti i nekome drugom. Vrlo vjerovatno su nam i ukusi razliciti tako da taman da vam bude isto kao i meni - mozda ne bi bili zadovoljni. A da ne velim da znam i ljude koji su "otisli van" pa im nije upala sjekira u med. Odlazak van je kao i bilo koji drugi veliki korak u zivotu. Treba ga poduzeti onda kad se dobro zna gdje ce noga stati. Barem po mom misljenju. Znaci dobro odvagati sto se nudi (i trenutno i u perspektivi) i tek onda, svatko za sebe i svojom glavom - donijeti odluku.
Da ne velim da treba napraviti analizu troskova i koristi. Hint: eto to sam studirao 
I konacno OlaF - nadam se da sam ovim postom objasnio sto sam mislio reci, a ako nisam slobodno ti pojasni sto si mislila sa komentarom. Hvala na cestitkama i na saucescu. No dobro je - borili su se lavovski sa igracem manje a sve prije i poslije toga treba jednostavno zaboraviti ...
|
ponedjeljak, 03.07.2006.
Jednako bedasti?
Ponekad se pitam, cime do bijesa ljudi razmisljaju ...
Na Aristonovom sam blogu nasao link na blog jednaki smo, a sad vidim da je i na naslovnici.
Pa se ne mogu nacuditi kako uopce netko popusi toliko proizvoljnih i naglavce postavljenih zakljucaka?
Sva ta parolasenja o nekakvom pravu na skolovanje (kad je i vrapcima jasno da ne postoji pravo na visoko obrazovanje) koje je kao ugrozeno sa navodno diskriminirajucim zakonom ...
Ajmo malo vjezbati razmisljanje.
Ajmo za trenutak ostaviti po strani primitivno politiziranje price sa dragovoljcima i tko i kako ostvaruje taj famozni status V6 (primijetite da se nigdje ne navodi broj onog najspornijeg dijela V6 kandidata nego se paradira sa UKUPNIM brojem - recimo svih V, I i D kandidata upisanih lani)
Necu se upustati u razglabanja matematike jer je i zadnjem naivcu vidljivo da brojke s kojima barataju pokretaci akcije debelo premasuju proslogodisnje a bez ikakvog jasnog razloga ...
Osvrnut cu se na ono sto me puno vise zanima: potpuni promasaj cilja akcije.
Najprije - sve ove price kako se ovime ukida pravo na skolovanje i kaj ti ja znam su ociti promasaji.
Ajmo se zapitati - ako za upis ima prijavljenih 4000 ljudi, a ima 1000 mjesta - kako to da onih 3000 koji se nece upisati nisu zakinuti za svoja prava?
Kako to da se na njih ne odnose Ustav il opca deklaracija o ljudskim pravima?
Ajmo dalje. Dio mjesta na faksu uzimaju studenti koji svoje skolovanje placaju.
Kako to da njihovo postojanje ne predstavlja diskriminaciiju prema drugim studentima? Njihovim upisivanjem umanjen je kapacitet fakulteta i ocito je da uzimaju mjesto nekome tko nema te love za fax.
Kako to da se tu ne potezu Ustav i Opca deklaracija o ljudskim pravima?
Jel to netko vjeruje kako se lovom kupuje izuzece od tih temeljnih dokumenata?
Drzava svojim novcem nemalo potpomaze fakultete. Ona odredjuje koje ce fakultete pomagati i sa kolikim svotama. Ona odredjuje koliko ce studenata smjeti besplatno studirati zato sto su bistri i puno su ucili.
Gdje je tu akcija protiv diskriminacije onih koji nisu bistri i nisu puno ucili? Zar oni nemaju prava?
No vratimo se nasim kvotama. Ako kvotu drzava odredi na 1000 onda to svi uzmu na znanje i prionu uciti ne bi li u tu kvotu upali.
I ako drzava odluci da je taj broj 800, nitko se ne buni.
Cak i da drzava odluci da je taj broj 600 opet se nitko ne bi bunio, jezi ga drzava odredjuje koliki ce taj broj biti prema tome koliko novaca ima ili po nekom drugom kriteriju.
Nadalje, drzava je rekla da bez obzira na sve fakulteti moraju jos (naravno besplatno) upisati i jos neke studente. Koga i zasto - mozemo do preksutra raspravljati, ali drzava je jednako tako mogla reci i da zeli upisati zene, nacionalne manjine, zelenooke ili natprosjecno visoke.
DRZAVA NIJE ODREDILA DA ONI TREBAJU ISTISNUTI BILO KOGA.
I sad je fakultet odredio da ako drzava odredi da ce platiti faks za 600 studenata, onda se UNUTAR tih 600 ima utrpati i sve one koje je drzava rekla da se mora upisati.
I sad su neki genijalci slozili frku da je drzava nekog bloga nekoga zakinula ...
IMHO, ako se nekoga tu ima nesto pitati, onda je to u prvom redu faks.
S kojim se pravom smanjuju kvote "pametnih a siromasnih" a ne smanjuju se kvote onih koji studij placaju?
Mislim, znam da cete reci da bi tako fakultet radio protiv sebe jer su mu oni izvor sredstava, ali pitam ja vas jel fakultet tu da zaradjuje novce ili da pruza uslugu obrazovanja?
Ako drzava daje lovu, a daje - i za djecu ovih i onih - kako je onda svim tim pobunjenicima normalno da fakltet svoju "obavezu prema svom najvecem dionicaru" PREBIJA???
Zamislite da ste duzni banci 600 kuna. Onda vam banka jos propise da ste po ugovoru duzni platiti i kamate od 250. A vi joj onda kazete da si tih 250 slobodno uzme od onih 600 koje ste ionako duzni i da cete joj sad vratiti 350 ...
Glupo jel'da?
Pa zasto onda ovo sto je napravio filozofski nije glupo?
P.S. A faksu i/ili drzavi ozbiljno zamjeram sto ista povlastica iztravnog upisa ne vrijedi i za one sa C statusom.
|
subota, 01.07.2006.
|
Cackam sad pomalo po blogu nakon utakmice. Gospodja dovrsava dinner (da ne velim "tea"). TV jos vrti snimke sa utakmice koja je upravo zavrsila.
Uobicajeni znalci u studiju analiziraju iskljucenje, Ronaldovu ulogu u svemu tome, Svenovu grozomornu taktiku, lavovsko srce u zadnjih sat vremena.
I onda mi za uho zapne slijedeci komentar (casna rijec, ne zezam se)
"Just before the game I got an e-mail from my friend in Zagreb and it said just three words - SAD ILI NIKAD which means Now or never ... obviously we are not loosing hope, but really - will we ever win the world cup again?!?!?"
(Neposredno prije utakmice dobio sam e-mail od prijatelja iz Zagreba i napisao mi je SAD ili NIKAD ... naravno da ne gubimo nadu, ali stvarno - hocemo li ikad opet osvojiti Svjetski kup?!?!)
Covjek koji je to izjavio zove se Adrian Chiles.
Radi kao voditelj - vodi Match of the day 2 - sportsku emisiju koja ide nedjeljom i koja daje snimke utakmica Premiershipa koje se igraju nedjeljom. U engleskoj je nedjelja slabiji dan jer se vecina utakmica igra subotom, a subotom Match of the day vodi legenda Gari Lineker.
Taj je Adrian Chiles inace predmet zezanja svim gostima u svojoj emisiji jer je neskriveni obozavatelj West Bromwich Albiona - kluba koji je upravo ispao iz prve lige ...
Pogodite za koga je (osim Engleske) svim srcem navijao gospodin Chiles?
Za Hrvatsku - dakako ...
Ne zezam se, kad su nasi ispali nakon Australije - svi su ga u studiju tjesili ...
Izjavio je:
“I’m used to being on the telly when my team lose” ... (Navikao sam biti na TV-u nakon sto moj tim izgubi) rekao je da je raspolozenje podiglo suidjenje g. Polla (tri zuta Simunicu) a on je pkusao i nemoguce pa je rekao da bi zbog toga “the game should be declared null and void” (Utakmicu bi trebalo ponistiti i igrati ponovo).
Vele da mu je majka iz Hrvatske ...
|
Come On England
[Commentary]
Can this be the moment...
that David Beckham delivers the dream...
England need a goal to qualify...
can it get any more dramatic than that...
Can this be the moment...that Beckham delivers..
He stepped up, he hit it....right wing...
YEAHHHHHHHH!!!!!!
David Beckham scores!!
England have got a goal!!
and David Beckham is the saviour
Incredible!
Unbelievable scenes
here at Old Trafford
Please tell me this is not a dream.....
This is the greatest game in the world....
Come on England
Come on England
Come on Engerrrrrr-laaaan-d
Hands up high with a glint in your eye
And give your all for England
It can't be long now
Like '66 we'll get our kicks yeah
Bend it (like Beckham) Strike it (like Owen ... Crouch)
Win it all and live forever
(Come On England)
One-nil, two-nil, three-nil, four-nil, FIVE!
Keep this country's dream alive
Come on England, Come on England,
At this moment this means everything
We are the best so forget all the rest
Cos' we're singing, Come on England
Michael Owen's done it again....
Ohhh I Really don't believe that scoreline
Come on England
This will make every nation sit up and take notice
Come on England
England are back....
Listen can you hear?
Score one more you'll hear us roar
And give our all for England.
Cross it (like Gerrard), lob it (like Lampard)
Win it all and live forever
(Come on England)
One-nil, two-nil, three-nil, four-nil, FIVE!
Keep this country's dream alive
Come on England, Come on England,
At this moment this means everything
We are the best so forget all the rest
Cos' we're singing, Come on England
Come on, England To Loo Ray Aye
Come on, England To Loo Ray Aye
Come on, England To Loo Ray Aye
England!
(Come on Englannnnnnd)
Come on, England To Loo Ray Aye
(Englannnnnnd)
Come on, England To Loo Ray
Now we must try hard together to reach our goal
To Ray Loo Ray To Ray Loo Ray Aye
Come on England Come on England
It's your moment this means everything
We are the best so forget all the rest
We're all singing Come On England
Come on England Come on England
It's your moment this means everything
Come on England Come on England
We're all singing.....
ENGLAND!
|
|
