|
|
subota, 29.04.2006.
Da cujem kako vam rade kotacici ...
Oni koji me duze citaju znaju, a oni koji me citaju od nedavno naucit ce sada.
Ime ovog bloga je privremeno.
Prilikom kreiranja bloga nisam se mogao dosjetiti nicega pametnog pa sam u rubriku "Ime bloga" napisao "Jedno zgodno zvucno ime"
Nisam nikada ni mislio da bi to zbiljam bilo ime bloga, ali je bilo nesto ljudi kojima se i to "ime" svidjelo ...
U svakom slucaju, kad god sam zapitao citateljstvo kako da se blog zove u slijedecem mjesecu dobio sam hrpu dobrih prijedloga ...
Krajem sijecnja je sad vec cuveni troclani ziri u sastavu me, myself and I od mnogobrojnih prijedloga izabrao Mufasin "Zivot je masovna pojava". Dobrim dijelom i kao neki hommage Dusku Trifunovicu.
To ime je ovaj blog nosio u veljaci, a moj glavni blog nosi ga jos uvijek uglavnom zato sto mi gospodja neutrino ne dopusta da ga promijenim ... (jesam li vam vec rekao da sam papucar?)
Onda je u ozujku opet iz mnogobrojnih prijedloga izbor pao na poklonjen mi Bugenvilijn izraz "Kakava sreca"
Post kojim je to obznanjeno javnosti kao raritet danas mozete pronaci jos samo na mom glavnom blogu jerbo je sa ovog bloga nestao u velikom potopu 05/03/2006 u 14:37 koji je zauvijek pomeo oko 5000 blogova, 35 000 postova i 330 000 komentara na blog.hr-u (ne ponovilo se)
Zbog brojnih obaveza, prilicnog vremena utrosenog na guglanje o mojoj omiljenoj saborskoj zastupnici Luciji Cikes, te opcenite lijenosti - blog u travnju nije promijenio ime kako je po ranije utvrdjenim pravilima trebao. Osim toga, to je ime bilo ozbiljno osteceno jer nije dobilo svoju minutazu zahvaljujuci padu servera ...
Tako da se "Kakava sreca" kocila kao ime cak dva mjeseca i za to se vrijeme udomacila u mnogim srcima. Uz to ce zauvijek ostati zapisana kao ime pod kojim je ovaj blog dospio na cool listu u petak 14. travnja u nemam pojma koliko sati ...
Mnogi me pitaju sto zapravo znaci kakava sreca. Pa da ih uputim na rjecnik:
No, panta rhei, kako bi rekli stari Grci. I Arsenalov Highbury je trajao koliko je trajao, a sad je doslo vrijeme da ga zamijeni novi stadion. Tako je i Kakavoj sreci doslo vrijeme da je zamijeni novo, jos starije i ljepse ime.
(Fanfare, bubnjevi i ostala glazbala sviraju tush)
Daje se na znanje svim stovanim stiocima da su ovime pozvani da napnu mozdane i predloze novo ime ovog bloga, a mogu izraziti i svoje odusevljenje nekim od ranije predlozenih imena sa slijedeceg popisa:
Jedno zgodno zvučno ime, (prvotno ime, ali nikad se ne zna mozda se i vrati jos koji put)
Neutrinov blog,
Jedno zvučno ime - Neutrinov blog,
Knjiga žalbi, tužbi i protesta,
Knjiga žalbi, 'rpa tužbi i meeting protesta,
Komentiraj i šuti,
Kooošpice, kikiriki, zabava za zubi, Koššššpice... - Neutrinov blog,
Se bum vas tužil,
Svemirska metla,
Život je masovna pojava (Ime iz Veljace, ime glavnog bloga, da ga vracam opet? kaj vi mislite?)
Kakava sreća (Ime iz ozujka i travnja)
Whatever people say I am that's what I'm not
Vatreno usisavanje blogosfernih misli
Neutrino dox
Oš', neš'?
Evanđelje po Neutrinu
Neutrinov pocket
Proljetno ciscenje (prijedlog iz doba kad je proljece bilo tek na pomolu)
Eto vam sad. Pretpostavljam da cete sada zivahno i spretno kako to vec znate napregnuti se jako jako i iznijeti svoje prijedloge ... bas me zanima ...
Meni se po glavi vrzma jos i ime "Supač mi je blog" ...
Sad zbilja trebate komentirati ... ko zbrise dabogda ga snasla najgora sisajedova psovka ...
Update SUBOTA:
Sad sam tek skužio da sam zaboravio navesti jedan od Mufasinih prijedloga:
'Pirov pir' i 'hr.ov hir'
|
četvrtak, 27.04.2006.
Nastavak na jucerasnji post
Guglajuci ime umjetnika koji je zasluzan za moj jucerasnji post otkrio sam da se radi o tipu koji je razvio tu svoju "tehniku" i da uglavnom stvara radove koji nemaju fizikalnu komponentu i ne ostavljaju nikakav materijalni trag.
Tako je na venecijanskom bienalu izlozio rad u kojem djelatnici galerije okruze svakog posjetitelja i zborno otpjevaju “This is so contemporary, contemporary, contemporary” (To je tako suvremeno, suvremeno, suvremeno). Meni to zvuci kao sjajna samarcina i izrugivanje profesionalnim obozavateljima moderne umjetnosti. Cista za*ebancija u kojoj je sprdacina sa nazovi znalcima dosegla svoju kulminaciju. Naime, ako hocete, u masi slucajeva modernih umjetnika tip stavi obicnu stolicu na postolje pa svi svrsavaju nad genijalnom kreativnom idejom i mocnom porukom koju prazna stolica prenosi posjetitelju - vec smo se navikli na to. Netko ce reci "pih i to je neka umjetnost" a netko ce reci "gle papka koji ne razumije snagu poruke". Drugi tip ostavi zamrljano platno preko noci na terasi da pokisne pa kad to objesi u galeriju cujemo o kritici danasnjeg vremena i umjetnikovom jakom opredjeljenju glede najvecih problema danasnjice kao zagadjenja i globalnog zatopljavanja.
Ali ovaj Tino Sehgal pomice granice i polako postaje moj idol.
Navodno je Tate platio peteroznamenkastu cifru za ovo djelo ... a da ne velimo koliko placa svoje djelatnike da to djelo uprizoruju. Naime, veli gospodjica da je njih sedam koji to rade, u sihtama od po dva sata jer da je ubise noge od stajanja. Veli - nije problem u pjevanju - problem je u stajanju. Onda, i zrak je suh i topao pa se jadna muci ...
No na stranu njene muke, ali Tino je mlatnuo godisnju placu za "djelo" koje zapravo ne postoji ... za recimo autorska prava na osam taktova muzike i pet rijeci ... zar to nije vrhunac?
Imao je on na izlozbi u Institute of Contemporary Arts (ICA - Institut suvremene umjetnosti) djelo "zivotni napredak" gdje je svakog posjetitelja susretalo dijete, odvodilo ga u praznu sobu i pitalo "sto je napredak?". Posjetitelja bi onda preuzeo tinejdzer i kroz pokrajnje sobe koje nisu namijenjene javnosti - odveo u drugi prazni prostor. Tamo bi ih docekao sredovjecni izvrsitelj koji bi posjetitelja odveo do starijeg izvrsitelja koji bi ga pak odveo natrag na pocetak.
Kaj nije ludnica?
Umjetnik veli "Ja zelim stvarati proizvode ali promisljajuci proizvod kao izmjenu aktivnosti, a ne izmjenu materijala. Ne radi se tu o izvedbama (zato se ona zena u Tateu i okrece prema zidu kad pjeva - da ne izgleda da pjeva publici op. neutrino) nego o konstruktivnim situacijama koje vam se dogadjaju"
A da ne biste mislili da su njegova djela dostupna samo u galerijama, za 25 funti mozete posjedovati unikatno umjetnicko djelo koje se poigrava sa poznatim granicama. Ipak pripazite na moguce krivotvorine.
Naime, dodjete u ICA-in ducan i nakon sto platite 25 funti voditelj ducana sapnut ce vam na uho jednu rijec. Time ste postali ponosni vlasnik tog umjetnickog djela.
Necete na zalost dobiti racun za svoju kupovinu jer bi time sam racun postao materijalni trag umjetnickog djela, a kako smo naucili gore - Tino stvara bez materijalnog traga.
Tako da cete imati to svoje umjetnicko djelo (a vjerovali ili ne ima ljudi koji to zbilja kupuju). Ukoliko se negdje rodi veca budala od vas, mozda joj uspijete preprodati taj uradak, a ako stvarno imate srece - mozda postignete i cijenu vecu od nabavne...
Ukoliko pak znate da netko ide u London pa zelite da vam kupi to djelo, morate pripaziti da se radi o povjerljivoj osobi jer se sve vise sapuce da ima nekoliko krivotvorina u opticaju ... ;-)
Ja sam u kolovozu u Zagrebu pa vam mogu dopremiti vase primjerke ukoliko zelite. Cijena 300 kuna po komadu - nesto visa od nabavne, ali morate uzeti u obzir troskove transporta i ambalaze.
Upravo sam kontaktirao Carinsku upravu da izvidim kako se placa carina na to djelo s obzirom na nepostojanje fakture...
|
srijeda, 26.04.2006.
Jedno otkaceno umjetnicko djelo
Napomena: Ovaj sam blog objavio jutros, ali mi je bio malo predugacak (cak i za moje standarde) pa sam ga prepolovio. Tako cu i sutra jos malo drobiti o ovoj temi ...
Ispricavam se onima koji su vec danas procitali surasnju porciju ... 
Pretprosli vikend ponovo smo posjetili Tate Britain. Kazem ponovo jer sam i na ovom blogu vec pisao o toj galeriji - ovdje
Bili su moji pa smo sa njima jos jednom uzivali u tim prostorima i tim izloscima. Setajuci tako kroz sobe i uzivajuci u onom ne-modernom dijelu izlozbe (do 1900-te) zamijetili smo da nas prati tiho pjevanje.
Podjsecalo je pomalo na korale ili onu muziku ugodjaja kakvu si ljudi ponekad puste svirati u pozadini dok citaju ili se kupaju ili rade nesto drugo smirujuce (kaj ja znam, tako je to obicno u filmovima).
Kristalno jasan zenski glas prigusen pomalo daljinom iz koje je dolazio sirio se po ogromnim dvoranama galerije.
Kad sam ga prvi put zamijetio pomislio sam da se radi o diskretnom ozvucenju same galerije. Bilo mi je zgodno da se netko dosjetio spojiti vizualni i auditivni dozivljaj pa je uz razgledanje pre-rafaelitskih slika pustio prek razglasa srednjevjekovnu vokalnu izvedbu.
Dosavsi u grandioznu dvoranu koja udomljuje tzv. "Vikotrijanske spektakularne slike" spoznali smo da se ne radi o snimljenoj muzici.
U pokrajnjoj sobi sto nalikuje na kapelicu uz "ladju" velike dvorane jedna je zena pjevala. Melodija koju je izvodila nije imala previse raznolikosti u sebi. Svega desetak taktova otpjevanih sopranom, ali otpjevano uhu-ugodno.
Stajala je u toj "kapelici" uz nekoliko skulptura sa kraja 19. stoljeca, odjevena u plave hlace i vestu sa akreditacijom zaposlenika galerije i u nepravilnim bi razmacima zapjevala. Rijeci pjesme su bile ponesto nerazumljive - dok nismo prisli blize bez ulazenja u kapelicu.
Onda je otpjevala svoj refren, a neki ju je posjetitelj nesto upitao. Zivahno je i ljubazno razgovarala s njim.
Malo smo se odmaknuli i u velikoj dvorani priupitali jednog od cuvara o cemu se radi - zasto ta gospodja pjeva. On je odgovorio nesto poput, ona je tamo da je pitate, nesto kao ima veze sa izlozbom moderne umjetnosti na drugoj strani hodnika ...
Kad smo usli u "kapelicu" gospodjica se okrenula prema zidu i zapjevala vrlo jasno i gotovo operno "This is propaganda, you know, you know, this is propaganda" (Nismo bili sigurni sto pjeva u sredini, neki su predlagali "Europe, Europe" ali oko "This is propaganda" na pocetku i na kraju - nema spora).
Onda se okrenula i izgovorila nesto brzo-brzo spominjuci Tate galeriju i neke godine. Sad sam proguglao pa znam.
Ona je zapravo medij kojm se prezentira djelo umjetnika Tina Sehgala koje se zove - pazi vraga - "This is propaganda". Zadatak joj je slijedeci: svaki put kad netko udje u sobu okrene se zidu i zapjeva gore navedeni tekst. Nakon toga kaze da se radi o djelu nastalom 2002 a koje je Tate galerija kupila 2005. Nakon toga odgovara na eventualna pitanja posjetitelja o djelu, poruci i umjetnosti uopce.
Tako je i nama rekla da se djelom zeli odmaknuti posjetitelja od cisto vizualnog dozivljavaja koji i jest bit galerije i ponuditi auditivni dozivljaj. Ujedno treba potaknuti na razmisljanje o tome sto je zapravo umjetnost i umjetnicko djelo, ali i sto je propaganda i koliko smo raznim vidovima propagande uopce izlozeni i koliko ih uocavamo...
Sve u svemu, mene je zbilja nagnalo na razmisljanje.
Zaista mi se svidjela ideja - otkacena je, a ja volim otkaceno.
I naravno da jesam poceo razmisljati - kako o propagandi (no o tome ionako cesto razmisljam) tako i o umjetnosti i kulturi uopce. Ta moja razmisljanja ne mogu za sada podijeliti s vama jer jos ni sam ne znam sto zapravo promisljam ... onako ispotiha krchkam neke stvari ali jos to nije dovoljno konzistentno da bi se moglo formulirati u rijeci.
|
utorak, 25.04.2006.
Ajd da pocnem sa recenzijama knjiga ...
Uh uh uh ...
Tamo na mom glavnom blogu mi se stanje poprilicno zakompliciralo.
Nakotilo mi se za tren oka puno knjiga o kojima nesto zelim reci i sve se bojim da ako brzo ne pocnem pisati sto o njima mislim ili cu zaboraviti kakve su uopce ili cu vas tjednima daviti samo sa knjigama...
I zato bez odgadjanja i bez enormno dugackih uvoda idemo odmah na knjigu o kojoj vam zelim ponesto reci. Za ljubitelje dugackih uvoda tu je post koji je zapravo trebao biti tek uvod, ali se razbahatio i napuhnuo do samostojeceg posta
Radi se o knjizi pod nazivom "Kratka povijest traktora na Ukrajinskom"
Marina Lewycka objavila je to djelo kao svoj prvi roman.
Zasto sam je kupio?
Nisam imao pojma da izvjesna gospodja Lewycka uopce postoji na ovome svijetu, a kamoli da je napisala roman do 10 minuta prije nego sto sam sa njenom knjigom izasao iz knjizare.
U Waterstoneu je cijeli jedan stand bio nakrcan tom knjigom. Kad pogledate njen omot odmah cete uociti da se radi o dizajnerskoj aluziji na samizdat publikacije, na jeftine knjige stancane u real socijalizmu.
Nisam mogao ne vidjeti je.
Pored svih onih naslovnica koje se trude biti dopadljivima ova koja se trudi biti neugledna nije mogla proci nezapazeno. (Osim toga, kako rekoh, cijeli je jedan stand bio pun primjeraka te knjige)
Onda - naslov. "Kratka povijest traktora na Ukrajinskom" ...
Ja kao obozavatelj likova i djela gospode poznatih pod zajednickim imenom Monty Python jednostavno nisam mogao odoljeti znatizelji. "Silly walking society", pokus kojim se dokazuje da je pingvin jednako inteligentan kao ljudi koji ne govore engleski, zenska koja mora pitati "Do you have a mattress?" cak i ako ta recenica tjera sve oko nje da pocnu skakutati kao zecici jer, bloze moj "But that's my only line..." - zar vam se naslov ove knjige ne cini kao da pripada u tu seriju?
Ulazi Hrvat u londonsku knjizaru i kupuje kratku povijest traktora na ukrajinskom ...
Sjajno.
Onda bacim oko na korice. Mrzim citati sadrzaj knjige unaprijed a neki ga izdavaci bas vole nataknuti na nos mogucim kupcima ucinivsi tako dosadnim citanje prvih 150 stranica dok Mary konacno ne bude ubijena i ne postane jasno da je ubojica George. Daklem, bacio sam oko na korice samo onako letimicno jureci izmedju rijeci nastojeci da ne procitam nijednu cjelovitu recenicu. Vidio sam rijeci poput "suvremena", "kcer", "emigranti", "Ukrajina", "obiteljska", "otac", "duhovita" ...
Dakle radi se o duhovitoj prici kcerke ukrajinskih emigranata koja valjda pise o svojoj obiteljskoj situaciji i odnosu s ocem - pomislio sam iz tih natuknica.
Digresija: Jedna od prvih knjiga koju sam procitao kad smo dosli ovamo i koja me silno odusevila zvala se White teeth od Zadie Smith i fenomenalna je knjiga koja duhovito govori o suvremenom zivotu raznih kultura u engleskom drustvu.
Naravno da sam pomislio da imam nesto slicno u rukama. Samo jos i sa slavenskim prizvukom. Gdja Lewycka mozda pise o engleskom drustvu iz pozicije nekoga tko poznaje i neke univerzalno realsocijalisticke spike. Sve u svemu nadao sam se nekoj zgodnoj kombinaciji Skworeckog i Zadie Smith.
No, knjiga nije to. Knjiga je prilicno razocaravajuca kad ju krenete citati ocekujuci nesto posebno.
Pazi ovdje pricam sadrzaj:
Prolupali tatek udovac zeni mladu sisatu ukrajinku. Ona se ocito zeli okoristiti njime i dobiti drzavljanstvo. Stari svako toliko nekome cita ulomke iz svojeg kapitalnog djela po kojem se i knjiga zove. Kcerke od staroga se sablaznjavaju (ne zbog knjige nego zbog nove zene) i kad uvide da stvari idu po zlu, uplicu se i spasavaju staroga ...
Ne znam, nema tu niti duha niti nekog pretejeranog smisla. Ima gomila opcih mjesta: rat, izbjeglistvo, useljenicke price, konc logori - ali sve u svemu bez nekog pravog angazmana citatelja. Nit sam citao s napetoscu da vidim "sto ce dalje biti" niti sam uzivao u osobito zanimljivim opservacijama, niti me se djelo dojmilo nekom dubinom promisljanja, niti mi je posebno ocrtalo ukrajinske, ruske ili bilo koje druge prilike/obicaje, ...
Limunada.
Kad vidim njen slijedeci roman necu ga kupiti ... bez obzira na naslovnicu.
Cak i ako bude jednako silovito reklamirana kao ova sa plakatima u podzemnoj.
Iako se neki kriticari ovdje odusevljavaju i ovim romanom.
**********************************************************
Eh da, to sam zaboravio reci u onom ranijem postu: Iako sam dosta procitao uopce se ne dozivljavam kao nekog vrsnog znalca i detaljnog poznavatelja knjizevnosti. Jos uvijek knjige dijelim na one dobre i one lose i prilicno mi je nevazno koliko je autor hvaljen od drugih.
Tako mi se npr. Coelho nikad nije svidio iako se zbor stovatelja cuo odasvud. S druge strane jos nisam procitao Jergovicevu losu knjigu iako ga sve vise pljuju ...
|
ponedjeljak, 24.04.2006.
Kad ih ima - ja ih nabavim
Nastavlja se ciklus ponedjeljkom oko djecjeg rada i cokolade. Nasao sam dosta o tome na internetu pa ovdje dijelim s vama. Uglavnom zato sto do nedavno nisam pojma imao otkuda dolazi cokolada koju klopam u nemalim kolicinama.
Vi vise ne mozete reci isto.
Ako vas tema ne zanima ili se ne zabrinjavate previse time - vidimo se sutra.
Ja donosim jos jedan zanimljiv clanak iz ciklusa objavljenog 2001.
By SUDARSAN RAGHAVAN
Knight Ridder Newspapers
Sikasso, Mali - Poslovni ljudi zvani "locateurs" cekaju na maloj autobusnoj stanici u ovom velikom pogranicnom gradu gdje krcati minibusevi odlaze za Obalu bjelokosti svakih 30 minuta. Pretrazuju gomilu, trazeci djecu koja putuju sama, izgledaju izgubljeno ili prose hranu.
- Zelis li sjajan posao u Obali bjelokosti? - pitaju - Ja ti ga mogu naci.
Prasnjava ulicica iza autobusne stanice krcata je preprodavacima svega - od hrane do cigareta. Tu su obucari i sklepani kiosci na kojima se prodaju piratske trake zapadnoafricke pop muzike. Kokosi i koza posvuda i prasina se mijesa s mirisom sirovog mesa.
Tu je i mracno skladiste sa zacrnjenim zidovima i debelim drvenim vratima pokrivenim limom i sa lokotom izvana. Malijski sluzbenici kazu da trgovci robljem ponekad drze svoje mlade zrtve ovdje kako ne bi pobjegli.
Kadi Samaka, ulicna prodavacica, sjedi ispred skladista i prodaje kikiriki koje przi u crnom loncu. Vidjela je odrasle koji dovode na spavanje djecu sa torbama.
- Ponekad muskarci kupuju djeci nesto hrane - kaze Samaka kojoj je 19 - drugo jutro pokupe djecu i odlaze
Samaka kaze da se ne mijesa. "Djeca izgledaju sretna," kaze slijezuci ramenima.
Skoro polovica svjetske proizvodnje kakaovca dolazi sa plantaza Obale bjelokosti, neke od njih za zetvu koriste djecake koji su prodani ili prevarom dovedeni u ropstvo.
"Robovanje je toliko dio strukture drustva da postaje nevidljivo," kaze Beth Herzfeld iz Anti-Slavery International, neprofitne organizacije u Londonu osnovane 1839, a koja je davala moralnu i materijalnu pomoc amerckom abolicionistickom pokretu.
Ovo je dio Afrike gdje ce djeca, iz postovanja, uciniti bilo sto kako bi pomogli svojim roditeljima. Mnogi muskarci imaju dvije ili tri zene i desetke djece, a uobicajeno je i vidjeti djecake i djevojcice od po svega 6 godina kako prodaju kokosovo mlijeko na ulicama.
Gotovo svi djecaci koji zavrse na plantazama kakaovca dolaze iz siromasnih obitelji i rijetko sticu bilo kakvo obrazovanje. Djecaci njihovog porijekla najcesce pocinju raditi na plantazama svojih roditelja u dobi od 12 do 15.
Kad vremena nisu bila tako teska malijski roditelji koji su bili presiromasni da priuste skolovanje djeci, obicavali su ih davati u bolje stojece obitelji kako bi naucili vjestine poput zemljoradnje. Djeca na nauku bila su dobro tretirana i gotovo su se uvijek vracala kuci.
I desetljecima je naprednija Obala bjelokosti pruzala mogucnost djeci iz Malija i drugih africkih zemalja ne samo da prezive nego i da vide svijet izvan svojih sela, da nauce nove vjestine i da nakon godinu-dvije donesu nesto novca.
Ali teska vremena su "unaprijedila ljudsku pohlepu" kaze Ndolamb Ngokwey, zamjenik regionalnog direktora UNICEF-a za Zapadnu Afriku. Trgovanje robovima je vrst iskrivljavanja tradicionalne prakse sto sada postaje vrlo uocljiv problem.
- U malijskom je mentalitetu da, kad dijete napusti tvoju obitelj, mislis kako ce biti sigurno uz druge odrasle - kaze malijska socijalna radnica Sibiry Dembele. - Mi ne mozemo ni pomisliti da odrasli nanose zlo djeci. Cak je i danas tesko uvjeriti neke Malijce da im djeca robuju.
Vecina trgovaca robljem su malijski muskarci, ali i zene rade u tom "biznisu" bas kao i neki iz Obale bjelokosti
Malijcima ne trebaju putovnice ili vize za ulazak u Obalu bjelokosti. Teoretski, djeca mladja od 18 godina ne mogu prijeci granicu ako ih ne prati odrasla osoba koja mora pokazati dokumente. Ako im je odrasla osoba rodjak, ne postavlja se pitanje zasto djeca putuju s njim. Ako nije, onda djeca moraju imati odobrenje svojih roditelja za prelazak granice.
Zato trgovci robljem cesto naredjuju djeci da ih zovu "ujak" il "ujna". Takodjer, par dolara cesto pomogne uvjeriti vlasti.
- Policija nekad pregledava dokumente, a ponekad uzima mito - kaze Felix Ackebo iz UNICEF-a.
Jednom kad predju granicu, trgovci robljem obicno predaju djecu drugim trgovcima, koji ih dijele plantazerima u regijama gdje se proizvode kava i cokolada kao sto je Daloa, na cijim ulicama se reklamira Nestle Quik.
Trgovci dopremaju do 10 djecaka mjesecno u malu sklepanu kucicu Siaka Cisse-a u Daloi, koja takodjer sluzi i kao ducan namjestaja njegovog sina. Odatle 60 godisnji bivsi vozac autobusa distribuira prokrijumcarenu djecu lokalnim farmerima
Izgubljeni i uplaseni, djecaci vjeruju Cisseu jer kao i oni on govori Bamara jezik - jezik mnogih malijskih plemena.
Niti Cisse niti farmeri ne pitaju otkud krijumcarima djeca.
Gotovo svi djecaci su nepismeni, ali Cisse ih nagovori da potpisu - vise da zamrljaju - "ugovor" nazvrljan na francuskom na papiru iz biljeznice. Ugovor kaze da su suglasni raditi za 180 dolara godisnje. Naknadno shvate da ih mozda nece platiti te godine. Ili da ih nece platiti nikada.
Cisse, koji i sam ima 20-oro djece, kaze da dobiva samo mali "poklon" od svakog farmera - 1 - 2 dolara po djetetu. Ali djecak Mombi Bakayoko kaze da je njegov vlasnik platio Cisseu oko 13 funti za njega i jos 20 dolara "troskova transporta" krijumcaru koji je djecaka doveo u Obalu bjelokosti. Drugi djecaci govore da Cisse dobiva prosjecno oko 12 dolara po djetetu.
Ako ikojem djetetu koje je on smjestio bude placeno - Cisse se pobrine da se placanje odvija pred njim. Troje djece koju je "udomio" kazu da su mu morali dati dio od onog sto su zaradili.
- Ja nemam nista s djecom - odgovara Cisse, dezmekast covjek u limunzelenoj halji sa purpurnom muslimanskom kapicom - mene placaju farmeri.
Vidi li on ista pogresno u radu s djecom?
- Ne znam njihovu dob - kaze - ja biram samo izdrzljive.
Cisse veli da nije njegova krivnja ako farmeri izrabljuju djecu. Kaze da je isao na plantaze cetiri puta u zadnje tri godine da bi izbavio djecu nakon sto su mu poslala poruke preko putnika za Dalou.
Zasto?
- Zbog manjka hrane, na primjer
Sto je ucinio s tom djecom?
- Nasao im posao kod drugih farmera - kaze da je to ucnio na njihovo trazenje.
Cisse veli da u zadnjih godinu dana ne trguje sa malom djecom otkako su stariji Malijci izrazili zabrinutost.
- Otkako mi je Malijski odbor rekao da vise ne radim s djecom, prestao sam dovoditi petnaestgodisnjake - kaze on smijeseci se
Kad mu je novinar rekao da je jedan od njegovih klijenata pokazao dva njegova ugovora, jedan za petnaestgodisnjaka a drugi za sesnaestogodisnjaka, oba ugovora pripremljena i potpisana lani - Cisse je izgledao zbunjen.
Zastao je, a onda nehajno odgovorio - Moglo bi biti. Ako ih ne vidim ne mogu znati...
Onda je proizveo topli smijesak i uljudno pitao - Gdje su?
Dva tinejdzera bila su 30 milja daleko na suncem bogatoj plantazi uzgajivaca kakaovca Sekongo Nagaloura
"Meni trebaju radnici, a buduci da su nam ih trgovci ponudili ova djeca rade ovdje," objasnjava Nagalouro "Dobro se ophodim prema njima."
Nagalouro kaze da planira platiti djecacima na kraju godine, ali samo ako zaradi dovoljno za svoju obitelj i za troskove berbe slijedece godine
On sada prodaje svoj kakovac za nesto vise od 30 centi za funtu (60 centi za kilogram). Lani je dobivao oko 45 centi. Godinu prije toga 50. Ako ne bude mogao platiti deckima raspravit ce to sa Cisseom - ne sa njima.
- Mozda neki ljudi misle da je to moderno ropstvo, ali ja ne mislim tako - kaze Nagalouro.- Kakve dogovore djeca imaju sa onima koji ih ovamo dovode, ja nemam pojma. Sve sto znam je da kad ih ima, ja ih nabavim.
******************
Ja kupujem samo Fair Trade cokoladu.
A vi?
Jeste li pisali Krasu?
|
petak, 21.04.2006.
Zapis jednog cool bloggera
Proslo je polako prvih nekoliko dana ovog mojeg coolerstva i iako je debelo prerano za donosenje bilo kakvih zakljucaka ja moram malo o toj temi - jer bih inace pukao.
Odnosno, koja je svrha bloganja ako na njemu necu pisati o onome sto me zaokuplja i o cemu zadjih dana razmisljam?
Dakle, kako malobrojni znaju blogam tek neka tri mjeseca. U to vrijeme nisam uspio bog zna kako zaduziti javnost, a najvise posjeta (176) imao sam kad sam drugacije mislio od mase koja je razvalila po skoli u onoj aferi sa mladom blogericom...
Prosjecno me citalo 40-ak vise-manje vjernih posjetitelja. Posjeta je bilo malo vise kad bih stizao citati i komentirati na tudjim blogovima, a manje kad nisam, ali broj se vrzmao oko tog prosjeka.
I tih 40 je bilo desetak puta vise nego sto sam ocekivao, a ne bih ni znao da dolaze da mi nije neki vrag dao mira pa sam instalirao ove countere ...
Dakle, kad pokusam racionalno, i koliko to uopce mogu, objektivno sagledati - ne vidim po cemu se to moj blog razlikuje od tisuca drugih da bi bio na cool listi.
Dobro, necu se pretvarati pa trubiti da se ne smatram boljim od gomile uglavnom tinejdzerskih blogova koji, kako je i red u tim godinama, prezvakavaju uvijek iste teme spoznavajuci svijet oko sebe nerijetko prilicno zestoko saopcavajuci svoja otkrica.
Ali ipak, nemam blage veze zbog cega sam ja u tih 100 cool, ali ne znam niti zasto su tu neki drugi blogovi koje ja osobno u tu grupu takodjer ne bih svrstao.
Bas me briga, urednistvo me strpalo tu, a ja kanim gurati i dalje kao i do sada po nekom svom redu. Moji cool blogovi napisani su u lijevom stupcu.
A i taj stupac moram urediti kad uhvatim vremena - neki su postali vrlo redovito citani a neopravdano su nisko na listi ...
**********************
No, cinjenica da sam dospio na cool listu istog se trenutka reflektirala na mojim posjetama. U zadnjih nekoliko dana prosjek mi se krece oko 160 unique posjeta po danu. Maksimum je bio ravno 200 ... Ne znam koliko imam posjeta na blog.comu jer tamo nemam counter, ali valjda i tamo netko zaluta.
Ono sto me zacudilo je da povecani broj posjeta nije znacio i razmjerno povecanje broja komentara, a kamoli povecanje njihove kvalitete :-).
Jednostavno, vise ljudi cita, a oni stari koji su komentirali i prije cine to i sada. "Novi" se ogranice na tu i tamo po neki haiku komentarcic i to je to.
Ne bih htio uvrijediti citatelje (tim prije sto znam da i medju njima ima nekih zbilja dragih mi ljudi i novopecenih blogera) ali zelio bih posebno pohvaliti i potaknuti komentare.
Naime, moja internet iskustva prije bloga su na forumu, a tamo se puno dobroga kaze tj. napise kroz interakciju sa ljudima. Istina je da mi je stil malo nedoradjen zbog toga, ali bloze moj ...
I sad, iako znam da se radi o dva razlicita alata, moram priznati da svejedno volim procitati sto oni koji me citaju misle o onome sto sam napisao. Zanima me zanima li vas to sto pisem. Jer, ja necu tvrditi da je "blog samo neki moj intimni dnevnik" i da me bas briga citate li me ili ne i zasto. Kad sam pokusavao pisati samo za sebe to bi obicno zavrsavalo u trecem danu. Zato, slobodno komentirajte postove - ne grizem ja ... bar ne jako ... casna rijec ...
**************************
Ali ima jedna stvar kod komentara koja se sad pocela ponavljati pa me pomalo smeta - mozda zbog koincidencije, a mozda zato sto sam se osilio od silnog coolerstva.
Naime, ja volim komentirati tudje postove. Koji puta zato sto zelim iznijeti sto ja misim o temi, koji puta zato sto zelim ispraviti neku pogresnu cinjenicu, a koji puta zato sto si umisljam da sam duhovit.
Ali taj komentar uvijek spada uz post kojeg komentiram.
Nekako bi mi normalno bilo da je i eventualni odgovor na taj komentar kojeg netko ima za primijetiti takodjer vezan uz originalni post.
Hocu reci, ako negdje nadjete moj komentar na svom blogu, ne morate mi odgovarati na mom blogu (gdje ja pisem o necem sasvim desetom).
Ajmo malo misliti kako to izgleda nekome tko zeli raspraviti neku temu kod mene ili priloziti svoje misljenje. Takav, onda, procita i komentare da ne bi ponavljao utaman nesto sto je vec netko prije njega rekao (... nije vrag da to samo ja cinim???) i onda uz temu o dazdevnjacima nadje komentare o najlonkama ... fakat nema smisla, zar ne?
A osim toga, na vasem blogu imat cete svoj post i ispod njega moj komentar koji ce nekomu mozda ponekad biti i zanimljiv ili provokativan, a nece biti vaseg odgovora na moju provokaciju. Zasto nece biti vaseg odgovora? Pa zato sto ste ga napisali NA MOM BLOGU... (a njega - iako zvuci nevjerovatno ipak je istina - ne idu bas svi citati - iako sam na cool listi...
Toliko o tome.
*****************************
Ajde jos samo malo pa ste dosli do kraja danasnjeg posta ...
Ja sam sada na toj cool listi pa s obzirom da vidim da je nekim blogerima strasno stalo na nju doci osjecam se malo cudno. Onako, kao da vas netko favorizira, a nije vam bas sasvim jasno zasto pa sve cekate da skuzite o cemu se radi. Najgore je to sto netko ocito fest prizeljkuje mjesto na toj listi, a meni kao da je poklonjena...
Vidim da se zbog liste ljudi bune, brisu arhive, ucjenjuju, svadjaju ...
Razmisljao sam da kao neku gestu, svecano (nemam pojma kako) zatrazim da me se brise ... kao, ima i boljih, zasluznijih ...
A onda gledam ... pjesme o mirni? davorko vidovic? Mislim, WTF? 
Tako da cu ja probati ovu moju silno naraslu popularnost usmjeriti prema jednom, mislim, plemenitom cilju - da na hrvatskom trzistu postane dostupna fair trade cokolada. Eto, recimo da bih to htio postici u spomen na sve one cokolade koje sam do sada prozderao u svojoj nezajazljivosti, a da nisam znao njezino porijeklo.
I probati cu mase mojih citatelja animirati da mi u tome pomognu ...
Formalno se nista nece promijeniti - i dalje cu vas gnjaviti cokoladom ponedjeljkom, ali se nadam da ce sad i odziv biti nesto bolji ... a jos ako dospijem na naslovnicu gdje ce mi biti kraj ... ;-)
Eto, uzivajte mi u ovom vikendu (ja danas opet ne radim ali to je zato sto sam uzeo neke slobodne dane) ...
U ponedjeljak ... pa cokolada, sto bi drugo  
|
četvrtak, 20.04.2006.
Zar je moguce drugovi da smo svi mi volovi?
Malo me natjerala na razmisljanje moja prijateljica Apstinentica ovim svojim postom od prije neki dan
Jedna tvrdnja u njemu je posebno privukla moju paznju:
Da se razumijemo, nisam komunist, niti sam oštri protivnik kapitalističkog sustava, ali naši ljudi ne znaju kako u takvom sustavu živjeti i raditi, odnosno kako razviti mehanizme zaštite prava. Još uvijek imaju osobinu da stalno kukaju kako im je teško, kako ovim svijetom vlada nepravda te najčešće drže srcedrapateljne govore na krivim mjestima. Ne znaju kako ispravno djelovati i žive u nadi kako će netko prepoznati njihovu bol te rješiti problem.
Slazem se sa tom opservacijom.
Jedan dogadjaj koji i nema i ima veze sa gornjim stavom.
Ima utoliko sto i ja pripadam u korpus "nasih ljudi" pa donekle potvrdjujem tu tvrdnju. No, naravno da ne treba generalizirati.
Firma za koju radim ima razradjen sustav ocjenjivanja i stimulacije djelatnika. U principu, vas prvi nadredjeni vam na pocetku godine definira neke opcenite karakteristike vazne za vas posao. Npr. samostalnost u radu, usvajanje znanja, timski rad, komunikativnost, postivanje rokova, sposobnost donosenja odluka itd. Svakoj od tih kategorija odredi se "specificna tezina", a u nekim se slucajevima postavlja i cilj - no to uglavnom kad se vec popnete na neku razinu pa rezultati vaseg rada postaju mjerljivi.
Onda vam na kraju godine "ocijeni uspjeh" ocjenama od 1-4 gdje je 4 najbolje.
I onda vam je obavezan dati tu ocjenu na pregled i eventualno komentar.
Ocjena bi mogla biti vazna jer ce se temeljem nje u ukupnom skoru unutar kompanije odluciti hoce li vam i koliko biti isplacena premija. Ja sam do sada svaki put uredno dobivao premiju. Nisu to nikakvi astronomski iznosi - recimo da se radi o trinaestoj placi.
E sad, kasno prosle godine presao sam u novoosnovani odjel zajedno sa kolegicom koja mi je sada hijerarhijski sefica (spomenuo sam je u onom postu o eliminaciji crvenokosih). Po logici stvari, ocjenu za proslu godinu daje mi bivsi sef.
On i ja si nismo bas u sjajnim odnosima. On me okolo opanjkava, ja njega javno prezirem. Jedan od onih odnosa u rukavicama gdje je povrsinski OK a u pustinji si ne bi vode dali.
Malo je i pogodjen da sam presao u drugi odjel. Ipak sam ja bio faca u njegovom odjelu (zato i jesam dobivao premiju kao jedan od rijetkih - uz moju sadasnju seficu).
E sad, dobih na uvid neki dan te ocjene za proslu godinu i doslo mi smijesno.
Sve neke trice i cetvorke s kojima mogu zivjeti, ali onda vidim da iz medjuljudskih odnosa imam dva.
Dva!
Opisno: Adequate ... (zadovoljavajuce)
Kako sam vec negdje ranije napisao moj posao zahtijeva komunikaciju. Ja sam ko neka spona medju strucnjacima raznih vrsta, katalizator. Pomazem premostiti zelje i mogucnosti.
A i kao osoba zbilja nemam problema sa komunikacijom. Ne svadim se, ne vrijedjam, ne podmecem. Nikad do mene nije dosao prigovor bilo kojeg poslovnog partnera na moje ponasanje ili odnos. Dapace.
Mos mi rec da sam spor, da gnjavim na sitnicama, mozda ponekad nisam fleksibilan u pregovorima, mozda sam ponekad neodlucan ... ali ne mozes mi reci da ne znam s ljudima ...
I sto sad? Ma nek se nosi i on i njegove ocjene. Boli me djon, nek sam ga se rijesio, dabogda mu raznio kokeršapnjel čarape po minskom polju (copyright: sisa) rekao bih ja i okrenuo se pogledom u svijetlu buducnost.
No, medjutim, uhvati me za ruku moja sefica i pras u drugu zgradu mojem bivsem sefu. Ja po putu sve - kaj cu ja tamo koji k***, necu ni da ga vidim ocima, a kamoli da ga molim da mi da vise, ne pada mi na pamet spustati se na njegov nivo.
Onda je ona rekla da ona ionako ide jer je i njoj neke ocjene dao nisko (nemam pojma kaj je njoj pa ima sve trice i cetvorke) i da se moraju ocjene prokomentirati i da ce napravit sranje ako ih ne promjeni.
Onda sam ja prvo obavio jos neke druge stvari u staroj zgradi (tamo nam je kadrovska pa sam morao traziti neke povratke troskova i sl.) dok je ona raspravljala svoje ocjene sa bivsim sefom. Pa kad je zavrsila pozvali su mene. Sjedili smo za njegovim stolom, a na monitoru su bile moje ocjene.
I onda sam ja ukratko rekao nesto kao tamo otkud ja dolazim nema ovakve prakse ocjenjivanja pa sam ja nesklon ulaziti u subjektivnu procjenu jesam li negdje zasluzio 3 ili 4, no iako ja jesam mozda subjektivan smatram da su meni medjuljudski odnosi forte a nikako tek zadovoljavajuci. On je nesto njaoke kao ne smijem ti dati preveliku ocjenu jer te hocemo zadrzati ovdje (tu sam ga ismijao "je sve se trgaju za mene na upravi zbog tvojih enormno visokih ocjena") pa onda adequate nije uopce los rezultat (rekoh "ja sam uvijek odlikas bio" - dobro lazem malo, kaj sad - "i nemoj meni pricati kako je 2/3 isto jako dobro") pa kako je moja ocjena opet jedna od najboljih u odjelu (na sto sam duhovito primijetio da ja i jesam (bio) jedan od najboljih u tom odjelu, a ozbiljno sam rekao da ja sebe ne usporedjujem sa drugima jer nit znam kakvi su nit mi je posao sa njima se usporedjivati. Mene zanima maksimum i koliko sam ja objektivno od njega udaljen. I stoga smatram da "adequate" iz medjuljudskih odnosa uopce ne reflektira stvarnost). No u krajnjoj liniji meni je sasvim svejedno kakvu ce on meni ocjenu dati (to je bilo umjesto onoga "necu se ja spustati na njegov nivo" - jednostavno nisam mogao odoljeti).
Onda je on sve moje ocjene spustio na jedan - kao, eto ti kad ti je svejedno. A ja sam rekao da kako sam prije rekao meni jest sasvim svejedno kakvu cu ocjenu dobiti jer da ona predstavlja njegovo misljenje o meni, a ako je njegovo misljenje da sam u svemu "inadequate" (podbacio) - nek mu bude.
Onda je on rekao da se salio i dao mi tri iz medjuljudskih odnosa.
Onda sam ja rekao da imam sastanak za 15 minuta u drugoj zgradi i otisao.
Na povratku u "svoju" zgradu jos sam par puta odvrtio taj razgovor. Nasao sam milijun drugih stvari koje sam mogao i trebao reci, no sve u svemu zadovoljan sam sobom. Kontrolirao sam taj razgovor u svakom trenutku, nisam se dao izbaciti iz takta i nisam pokazao koliko sam se u sebi kovitlao. I nisam ga zviznuo, sto je najvaznije.
U konacnici, zbilja bi me smetalo da nekome na stol dodje moja ocjena po kojoj imam problema sa medjuljudskom komunikacijom - pogotovo u ovom trenutku u mojoj karijeri. (u mojoj karijeri - kako to gordo zvuci)
Ali da me nije sefica natjerala - nikad mi ne bi palo na pamet ici se oko toga boriti.
Sad dal je to zato sto spadam u "nase ljude" ili zato sto po prirodi nisam sklon sukobima (unatoc toj dvojci iz medjuljudskih odnosa) - ne znam.
Znam da sam barem dio nepravde ispravio (urodjena mi skromnost brani tvrditi da sam zasluzio 4 u nekim kategorijama gdje imam 3 - nek ga voda nosi), a da inace ne bih. Znam da dio toga imam zahvaliti i novopronadjenom sebi u posljednjih par godina.
Na slican sam nacin poceo ocekivati odredjen odnos prema sebi i u svakodnevnom zivotu. Znate ono, ja sam gost u ovom restoranu, kupac u ducanu, korisnik na netu. No o tome u nekom drugom postu ...
|
srijeda, 19.04.2006.
Umammmy
Nedavno sam u jednom od panel kvizova koje ovdje volim pratiti po prvi put cuo rijec "umami".
Voditelj je dao objasnjenje da se radi o takozvanom "petom okusu" i da je karakteristican za primjerice parmezan.
Onda sam na neko vrijeme zaboravio taj pojam.
Pa sam se neki dan uhvatio razmilsjati o tome intenzivnije kad sam kusao gospodjin umak uz peceno meso i zgance ...
Bas mi je falila rijec s kojom bih samom sebi opisao ljepotu okusa koji je zatitrao moje pupoljke na jeziku ...
To je valjda taj Umami ...
Pa sam onda proguglao malo - kaj jos ima novo? - i saznao sam dosta.
Za umami vele da je "Peti okus". Kao imate slatko, kiselo, slano, gorko i ... umami
Jedan je japanski znanstvenik prvi otkrio da je glutaminska kiselina (jedna od aminokiselina) odgovorna za specifican "umami" okus.
Naime, razmisljajuci o okusu hrane skuzio je da postoji okus koji je zajednicki sparogama, paradajzu, siru i mesu, ali nije jedan od onih cetiri do tada poznatih.
E onda je naravno poceo eksperimentirati da pronadje sto daje taj specifican okus. Znao je da je taj okus posebno prisutan u jednoj vrsti juhe od algi u tradicionalnom japanskom kulinarstvu. Kuhajuci ogromne kolicine te juhe uspio je izolirati kristale glutaminske kiseline. Otkrio je da oni imaju jasan okus, razlicit od 4 poznata i nazvao ga je umami. 100 grama suhih algi sadrze oko 1 gram glutaminata.
Nemam pojma kako bi se umami preveo na hrvatski - englezi koriste riec "savoury" koja se na hrvatski obicno prevodi sa "ukusan".
E sad, glupo je pisati da se radi o "ukusnom okusu" ... hm, pitao sam i stitcha ... pa mi je odgovorio "slastan". Slastan nije lose ... a nije lose ni umami ...
Okus umamija ja sebi najbolje predstavljam kroz okus parmezana.
S obzirom da nemam pojma kakav okus imaju te tradicionalne japanske alge. No kad se sjetim parmezana ili slasnog mesnog pecenja odmah osjetim neko draskanje pri korijenu jezika. Mozete li si predstaviti socnu telecu pecenku iz koje se jos pusi? Ili onaj trokut parmiggiana reggiana? Ma moze i dobra slanina. Eh to je nekako taj umami.
Ako si ne mozete predstaviti, evo malo slikica da vam pokrene mastu:
Vele da je sam okus pritajen. Uklapa se sa drugim okusima i zaokruzuje ono sto osjecamo. Vecina ljudi ga ne moze uvijek osjetiti zasebno, ali umami ima vaznu ulogu cineci neku hranu izvrsnom.
Cini se da se dodavanjem luka u hranu otpusta (ili veze?) glutaminat pa se umami bolje osjeca.
Cime se objasnjava da se za zprske i slicno redovito koristi luk ...
Jedan od komicara u panel kvizu s pocetka ustanovio je da se umami sigurno tako zove jer dok jedes finu klopu uzdises "Ummm mummmmyyyy"
Jeste li vi iz ovog mog pisanja uspjeli skopcati kaj je umami ili da pisem jos malo na tu temu?
Jel se i vama cini da u cevapima ima puno tog umamija?
E kud sam bas danas reko zeni da mi smanji porciju za rucak ... umrijet cu do navecer ...
|
utorak, 18.04.2006.
Jeste li uzivali u cokoladi za Uskrs?
Danas je utorak, ali ja se pravim da je ponedjeljak. Zato se bavim temom izrabljivanja djece. I dalje vam pricam price o cokoladi.
Za one koji sad po prvi put posjecuj moj blog pocetak prica o cokoladi mozete naci na ovom linku
OUROUTA, Obala Bjelokosti, 2001
Brahima Male i Siaka Traure susreli su se prije dvije godine na maloj autobusnoj stanici u Sikassu u Maliju, gdje cekaju trgovci robljem.
Siaka je imao 14 godina, Brahima je upravo navrsio 12. Siaka je spakirao svoju lijepu maslinasto zelenu kosulju jer je mislio da ce se "dobro provesti" u Obali Bjelokosti.
"Locateur" (osoba zaduzena za pronalazenje smjestaja) ponudio im je posao zavarivaca ili drvodjelje. Ni jedan od njih dvojice nije imao nikakva iskustva u tom zanatu, ali locateur im je rekao da ce im njegov "veliki brat" u Obali Bjelokosti svejedno placati svakome oko 170 USD.
Ponudio im je besplatni prijevoz.
Dva su djecaka onda odvedeni u skladiste pored autobusne stanice da pricekaju nekoliko sati. Dosli su i drugi djecaci dok ih se nije skupilo 15. Onda su se odvezli u dva minibusa sa po dvojicom odraslih muskaraca u svakom.
Locateur nam je rekao da ukoliko nas zaustavi policija moramo reci da nam je on stariji brat - veli Siaka
Kad su se priblizili granici deckima je receno da izadju i krenu dalje kao suputnici na motociklima. Nastavili su po sporednim putevima i neopazeno kliznuli u Obalu Bjelokosti. Motoristi su ih odveli u obliznje selo gdje su ih minibusevi opet cekali da ih odvedu u grad Korhogo
Sumnjao sam, ali sam se i bojao - kaze Brahima - Vec smo bili presli i nisam ni znao kako bih pobjegao. Nisam imao novaca.
Dote Coulibaly je cekao u Korhogu. Trebao je dva djecaka za rad na plantazi kave i kakaovca.
Coulibaly kaze da je kupio Brahimu i Siaku za $28 po glavi, ali decki misle da je toliko platio za obojicu. Bez obzira na cijenu, dva dana kasnije bili su na njegovoj farmi.
Kad smo dosli, nije nam sve rekao - kaze Brahima - Rekao je da cemo raditi samo na poljima kakaovca i kave. Ali bila su tamo i polja pamuka, yama (vrst slatkog krumpira), kukuruza i rize. Kad zavrsis sa poslom u jednom polju ides na slijedece, pa slijedece, pa slijedece …
Skoro polovina svjetskog kakaovca dolazi sa plantaza u Obali bjelokosti, od kojih neke zarobljavaju djecake kao Brahimu i Siaku koji su prodani ili prevarom dospjeli u roblje kako bi radili na plantazama.
Brahima je vidok, mrsav djecak sa misicavim rukama i kerubinskim licem. Zarobljen je na Coulibalijevoj farmi skoro dvije godine. Dijeli blatnu kolibu bez prozora sa Siakom i ne trazi puno od zivota. Samo zeli otici.
Ali rijetko pomislja na bijeg. Kad je Siaka pokusao pobjeci prosle godine, Coulibali ga je prebio, kaze Siaka.
Vezao me konopcem na ledjima i mlatio me komadom drveta - kaze Siaka, skidajuci kosulju da pokaze oziljke na svojem lijevom ramenu i ruci. - onda je uzeo mali pistolj i rekao 'Ubit cu te i baciti u bunar'
Coulibaly porice da je tukao Siaku. Ali se ne osjeca krivim zbog nasilja i strasenja kojim je natjerao Brahima i Siaku da mu se potcine.
Na kraju krajeva, platio je 28 USD za svakog od njih ...
Ako ih pustim da odu, na gubitku sam, jer ja sam platio za njih - objasnjava Coulibali (39) odjeven u masne kaki hlace i drzeci machetu - Ostetilo bi me da ih izgubim. Tako da kad mislim da osoba pokusava bjezati, ja ga pronadjem i pitam ga zasto pokusava otici.
Jednog je dana Siaka pokusao pobjeci - nastavlja Coulibali - posjeo sam ga i rekao, 'Ako zbilja ne zelis raditi, vrati mi moj novac i pustit cu te da odes' Siaka je rekao 'oprosti, oprosti' a ja sam mu nastavio govoriti da mi da moj novac.
Onda sam rekao 'Znas da sam na tebe potrosio novac. Ako pokusas pobjeci uhvatit cu te i prebiti' Nakon toga smo bili u boljim odnosima. Nikad vise nije bio neljubazan prema meni … samo sam ga prepao.
Coulibaly se zubato osmjehuje i slijeze ramenima, kao da ocekuje da ce ga posjetitelji razumjeti.
Dvojicu djecaka odgovarajuce hrani a dao im je svakom 18 USD da proslave neki muslimanski praznik. Oni su s tim novcem kupili sandale i sapun.
Ali kad im je istekla godina dana proslog rujna rekao im je da su mu dva rodjaka umrla i da je morao platiti njihove pogrebe i druge troskove. Tako da ako bi decki mogli pricekati do sijecnja da im plati.
Kad je dosao sijecanj Coulibaly je rekao da ce im platiti krajem godine. Ali priznaje da ce mu biti tesko skupiti 690 USD koje im duguje za dvije godine rada. Prosle godine zaradio je svega 570 dolara a gospodarstvo je sve slabije…
"Ovih dana ne mozes nista prognozirati" veli Coulibaly
Ne nadgleda vise djecake tako pozorno. S obzirom da on njima duguje novac, zna da nece nikuda otici.
"Ako odes, ti si gubitnik i on ce biti sretan" kaze Brahima, dok mu se glas gubi u vjetru.
Tako Siaka i Brahima nikada ne odlaze daleko od plantaze njihovog gospodara.
"Daloa je za nas Pariz" kaze Brahima, sjedeci pored velikog termitnjaka i gledajuci Saiku koji radi u maslinasto zelenoj kosulji koju je donio za posebne dane u Obali Bjelokosti. Sad je u prnjama.
Jeste li mozda dobili kakav odgovor od Krasa?
|
ponedjeljak, 17.04.2006.
Uskrsnji ponedjeljak
Ako nas je vrijeme posluzilo ja sad negdje setam Richmond parkom s obitelji i gledam jelene.
Ako nas nije posluzilo mozda smo u St Paul's u ili u Akvariju.
U svakom slucaju nisam na blogu.
Sto i vama zelim ...
|
nedjelja, 16.04.2006.
Uskrsna promaknuca - jedan preko reda
Glede vijesti koju sam upravo skuzio samostalno, a nitko mi ju jos nije stigao reci ...
Dojdem na blog danas i vidim da imam neuobicajeno mnogo komentara od ljudi na cijim blogovima koliko se sjecam nisam ostavljao komentare.
Pomislim da me je opet sigurno zli_girl negdje hvalila.
Odem, pogledam njen blog ... vidim nije me spominala u zadnje vrijeme, a i nije da je moj post od petka icime to zasluzio...
I onda mi projde misao - nije vrag da je netko od administratora nesto od moje cokoladne epopeje linkao na naslovnici?
I na brzinu preletim vijesti i ne vidim se nigdje ...
Ali zato vidim da je zli došla na cool listu ... odmah joj to, kak se šika, i čestitam... (morao sam se zbog ovog "šika" prebaciti na hrvatsku tipkovnicu jer mi je sika izgledalo glupo.)
Elem, nisam nego napisao čestitku bad, kad vidim jedno glupo ime bloga na toj listi ... neka "kakava sreća" isti tamo ...
Pa nemrem bulivit. Pa otkud sam ja tako brzo došao na tu kul listu?
Mislim sdad ne znam jel mi drago ili krivo?
Kak ću ja sad tu nešto opanjkavat uredništvo što mi ne odgovara na poruke_
Kaj sad? Svi će mi reći, ajde šuti, ti si na cool listi ...
A opet s druge strane ' fakat ja i jesam cool, naročito kad se ono šeretski nasmijem iz lijevog poluprofila ...
I tako, ja se javih sa mojih zasluženih 4 dana odmora samo da vam kažem da sam jako iznenađen ovim otkrićem, da još ne znam što da mislim i da ću morati pričekati dok dođem na posao ... da se malo otrijeznim pa da nešto suvislo smislim ...
Moglo bi to biti dobro radi čokolade ...
Pusa svima i hvala vam na čestitkama.
Kome još nisam čestitao činim to ovim putem.
Mah ' mah...
U Londonu je danas drizlalo, ali nas nije smetalo da provedemo još jedan nezaboravan dan ....
|
petak, 14.04.2006.
Sretan uskrs ili ne, barem se dobro odmorite
Danas je Veliki petak i moja firma danas ne radi.
Nece se raditi niti u ponedjeljak.
Ako vi kojim slucajem radite ili zelite citati moje postove prosecite arhivom (kad vec ne mozete gradom) i sigurno cete naci nesto sto vam je ranije promaklo.
Da sam na vasem mjestu koristio bih moj glavni blog jerbo se tamo imate mogucnost usredotoviti na teme koje vas zanimaju.
Bez obzira na to slavite li ili ne slavite uskrs, bez obzira na to kako ga slavite ako ga slavite ja vam zelim da se lijepo odmorite i da se poslije uskrsa cili, vedri i odmorni vratite na posao.
I na kraju, zelim vam da pripazite koju cokoladu jedete u svom slavljenickom raspolozenju.
Da vas ne bi poslije grizla savjest ...
|
četvrtak, 13.04.2006.
Unplugged generation
Citam malo vijesti neki dan i opet se malo odusevim bbc-em.
Naime na njihovom siteu naisao sam na clanak (ciji sam naziv preuzeo za danasnji naziv mojeg bloga) koji donosi rezultate jednog zanimljivog testa.
Testirali su naime ljude na ulici znaju li promijeniti osigurac u utikacu.
Engleski utikaci imaju u sebi osigurac koji cuva aparat od prejakog napona.
No kad osigurac "crkne" i tako spasi aparat, potrebno ga je promijeniti kako bi aparat opet proradio.
Taj je zahvat jedna jednostavna operacija koja u rukama nekoga tko zna sto radi traje oko pola minute. U rukama nekoga tko nema blage veze moze traati do pol vure.
Sve sto je potrebno je odvijac kojim ce se utikac otvoriti i gotovo.
No, naravno - rezultati su porazni.
Skoro 50% populacije mladje od 30 godina nema pojma kako bi izvela tako jednostavan zahvat.
Za razliku, 94% starijih od 50 zna popraviti osigurac, odzraciti radijator, promijeniti utikac, itd.
Razni su razlozi tom neznanju sitnih kucanskih popravki. S jedne strane nema se vremena - radi se puno pa kad se dodje doma - tko bi se jos zezao sa sitnim popravcima. Onda, nema ni prenosenja znanja sa generacije na generaciju. Mladi cesto nemaju priliku gledati svoje roditelje kako obavljaju te sitne popravke i pomagati pri tome pa nemaju pojma kako izgleda mlinac za kavu iznutra npr.
Onda i proizvodi vise nisu ni proizvedeni da bi trajali. Nerijetko je jeftinije kupiti novi aparat nego se zezati sa njegovim popravkom za kojeg je upitno kakav ce ishod imati.
Na primjer, Argos koji je najjaci lanac maloprodaje aparata i svih drugih kucanskih potrepstina standardno nudi policu 3-godisnje garancije sa zamjenom pokvarenog proizvoda. Jednostavno kupite novi CD walkman za 30 funti, doplatite jos 5 i ako vam se u iducih 3 godine walkman pokvari - dodjite u Argos i zamijenite ga za novi ...
A sa druge se strane, za one sitne kucanske radove koji se ne mogu rijesiti nabavkom novoga (mijenjanje osiguraca, gumica na pipama, vjesanje slika i plazma televizora) pojavljuju se poduzetnici koji ce tu operaciju izvesti za vas za sitne novce ...
Meni su dosli izrezati linoleum u WC-u na primjer...
Naime, ja sam gledajuci svoga oca i pokusavajuci se izvuci od pomaganja - ipak naucio stosta od sitnih kucanskih poslova i nisam bas sasvim nevjest u rukovanju odvijacem, klijestima i cekicem. Ali sam zato poprilicno lijen pa sam u stanju mjesecima ni ne taknuti neku pokvarenu stvar sve odgadjajuci je za sutra.
Naravno da se moze reci da sam cesto umoran ili neispavan ili preopterecen poslom ... ali svi znamo da se radi o najobicnijoj lijenosti od koje mi se jednostavno ne da ...
A osim lijenosti - koja sam dobio tko zna od koga ili sam je mozda sam vjesto razvio - imam i neko povjerenje u majstore. Oni valjda znaju - to im je posao.
Ipak, nisam bas ni sasvim naivan pa majstorima furt piljim u prste da mi nesto ne sfusaju.
A kad sam unajmio kucu u kojoj sad zivimo shvatio sam da moram rijesiti najveci problem koji ju cini neprilicnom za ljudsko stanovanje - proklete tepihe u wc-u i kupaoni.
Englezi su naime silni ljubitelji wall-to-wall carpetinga. Odnosno, tepiha koji idu od zida do zida. U "mojoj" kuci, tepih prekriva apsolutno svu povrsinu poda. Nema slobodnog mjesta da igla padne. U spavacim sobama tepih je stavljen nov kad smo ulazili u kucu, u sobama u kojima se zivi je bio svjeze opran i u prilicno OK stanju, u kuhinji je fala-bogu zamijenjen linoleumom (jerbo nije rijetkost ovdje naci i tepih u kuhinji), ali na zalost gazda nije u wc i kupaonu stavio plocice ili barem lino. Ne, nego lijepi debeli mekani tepih...
Znao sam da gospodju neutrino necu uspjeti privoliti na zivot u kuci gdje je oko wc skoljke cvrsto zalijepljen tepih (iako je opran - pusti ti to) pa sam trazio rjesenje tog problema. Vlasnika nisam mogao natjerati da mijenja tepih u plocice, pa sam odlucio primijeniti letece rjesenje i povrh fiksiranog tepiha rasprostrti linoleum.
Ali kako znamo linoleum je jedna zeznuta stvar koju treba reckati i savijati, a wc je mala prostorija sa puno cijevi i drugih objekata koji izlaze iz poda i oko kojih ga treba fino namjestiti kako se ne bi guzvao i stvarao ruzne bore ili pak zijevao rupama i pukotinama
Nije mi se dalo s time zezati
Nisam imao ni pravo orudje za taj posao.
A nisam se niti zelio dovesti u situaciju da kupim lino i nozeve pa da se onda grizem kako sam sve upropastio nekim bezveznim rezuckanjem i kako mi je sve zguzvano i ruzno, a pukotine zijevaju...
Pa sam tipu od kojeg sam kupio lino malo doplatio da dodje i majstorski postavi tu stvar.
Kaj da vam velim. "Gajz vid d najvz" su dosli te subote i nakon par sati pufkanja, kletvi na punjabiju, jambranja i rezuckanja konacno izasli iz wc-a ne previse ponosni na svoje djelo.
Rekli su da ne bi nikad pristali na moje nagovaranje da mi postave lino na tepih da su znali kako je to zeznuta stvar. Oni naime inace postavljaju lino lijepeci ga na pod. A sad ga nisu, naravno, smjeli lijepiti na tepih pa im je cijelo vrijeme klizio na sve strane i setao po svuda.
Nisu puno naplatili - bilo ih je sram.
A moj je linoleum sad prilicno zguzvan i mjestimicno ruzan. Uz to se naravno mice po tepihu pa tu i tamo zijevne pukotina cas sa ove cas sa one strane.
Ali bitno je da se gospodji neutrino nista ne gadi u kuci. I bitno je da se kad god spomenemo taj linoleum uvijek smijemo kakve smo nesposobne majstore uzeli ...
Ja se uvijek smiuljim iako u sebi znam da nikad ne bih taj posao napravio bolje, a cisto sumnjam da bi i netko drugi. No, ovako imam savrsenog zrtvenog jarca ...
Uh opet sam "malo" odlutao od teme. Nisam vam rekao zasto sam se odusevio bbc-em.
Jednostavno zato sto su uz clanak o tome kako puno poslova ljudi ne znaju izvesti sami - postavili linkove na svoje stranice u kojima se jedan po jedan neki od najjednostavnijih poslova u kucanstvu detaljno objasnjavaju (sa slikicama korak po korak)
Eto, zar nije to lijepo promisljanje kako biti na usluzi svojim citateljima?
Ja zato linkam na taj bbc-ev clanak - jer tko zna kad vam neka znanja mogu zatrebati.
|
srijeda, 12.04.2006.
Nacionalna zastava
Na danasnji dan prije 400 godina Ujedinjeno je kraljevstvo dobilo svoju zastavu.
Kad bih vas pitao kako izgleda zastava drzave u kojoj zivim - tj. Ujedinjenog Kraljevstva svi bi vrlo jednostavno nacrtali poznate crvene krizeve na plavom polju i to je to.
E pa nije.
Najprije - UK nema niti jedan zakon koji bi formalno propisivao kako izgleda zastava, kada se vije na kopnu a kada ne, tko je smije viti a tko ne i kako.
Jednostavno - nema.
Nije im nikad trebalo.
Za more se medjutim jako jasno zna - samo kraljevska mornarica smije viti "union jack", a ako ga netko objesi na svoj privatni camac moze zavrsiti u zatvoru!!!
Nemres bulivit ...
Izgled zastave je zapravo zgodan dizajnerski uradak.
Ajmo malo nastave povijesti i zastavologije tj veksilologije.
Najprije, engleska zastava datira jos od Richarda 1. (Lavljeg srca) i sastoji se od crvenog kriza na bijelom polju.
To je tzv. kriz svetog Jurja - koji je kao sto ne znate engleski svetac zastitnik.
Englezi su u 13 stoljecu zauzeli Wales i iako wales ima i svoju zastavu od tog poraza engleska zastava predstavlja ujedno i Wales.
Onda je 1603. kad je umrla Elizabeta 1. kralj James 6. od Skotske lijepo zamolio da on postane kraljem Engleske. Bilo je to elegantno rjesenje kako se osigurati da na tronu ne sjedi neki omrazeni katolik, a i ovaj je gospon imao prilicnu vojsku uz sebe pa s obzirom da stvarni nasljednici nisu imali nikakvu stvarnu snagu - nas je James postao ujedno i James 1. od Engleske.
E sad, njemu je ocito bilo dovoljno komplicirano pamtiti koji je po redu u kojoj kraljevini (a valja znati da su to jos uvijek bila DVA kraljevstva) pa je odlucio da barem zastava pojednostavi stvar i da se kao kraljevska zastava objedine dvije kraljevine.
Skotska zastava izgleda kao veliki bijeli iks na plavom polju.
To je pak kriz svetog Andrije - koji je dakako skotski zastitnik.
Njihovim ujedinjavanjem nastao je prvi "Union jack"
Jack je inace naziv za zastavu koja na brodovima oznacava nacionalnu pripadnost
Jednostavno je na skotsku zastavu nakeljen Jurjev kriz.
Skoti bas i nisu bili sretni sto je tako naoko engleska zastava dosla iznad njihove pa su nerijetko skotski mornari crtali zastavu obratnim redoslijedom.
No mnogo veci problem su bili kojekakvi pomorci koji su uplovljavali u luke i mijenjali zastave kako im se svidi samo da bi izbjegli placanje luckih pristojbi - kao za strance je bilo skuplje pa bi tip promijenio zastavu i pravio se englez...
E onda je donesen zakon po kojem samo kraljevski brodovi imaju viti union jack a tko se usudi objesiti ga na svoj brod bit ce strogo kaznjen.
I taj zakon vrijedi i danas. UK je jedina zemlja u kojoj ce vas kazniti ako objesite drzavnu zastavu na svoj brod ...
Kad je 1801 u ujedinjeno kraljevstvo usla i Irska kriz svetog Patricka dobio je svoje mjesto i na zastavi.
No kako bi se bilo do kraja zeznuti onda zastava nije simetricna.
Naime, ako bi crveni kriz Irske simetricno legao na bijeli Skotske - onda bi izgledalo da su i Irci iznad Skota. A to bi ipak bilo previse za jadne Skote.
Zato zastava izgleda razlicito u lijevoj i desnoj polovici pa se tvrdi da je na lijevoj strani Skotski kriz svetog Andrije iznad kriza svetog Patricka, a na drugoj strani je obratno ...
Evo ovdje slikice koja vam sve to lijepo tumaci ... (slikica je sa Wikipedie - tako da znate ...)
Tako da je UK nacionalna zastava zapravo zgodan simbol krcat paradoksima.
Prva verzija nastala je kako bi obiljezila ne jednu naciju nego dva kraljevstva (poslije je pridodano i trece) , tocno se zna tko je smije viti na moru i kada i kako, ali nigdje ne pise kako se s njome ima postupati na kopnu. Ne zna se kako zastava mora izgledati, kakve su joj boje, kojih je proporcija ... vrlo nekonvencionalno, a opet se jako konvencionalno dobro zna sto je "proper" a sto nije ...
Inace, zastavu u Kini zovu "zastava riza" jer joj sare podsjecaju na kineski znak za rizu, a protivnici ujedinjenja u Walesu, Irskoj i Skotskoj zastavu nazivaju i "mesarova pregaca".
Tko zna zasto ...
|
utorak, 11.04.2006.
Sendvic. Pa si ti misli jel' ć ili č
Kada sam dosao ovamo, jedna od stvari koje sam brzo uocio kao razlicitu od poznatih mi hrvatskih prilika je ogromna sirina ponude obroka za "gablec". Ima svega i svacega - raznih salata, wrapova, pita, ali danas cemo o sendvicima
Ducani u gradu neizostavno nude na svojim policama gotove sendvice sa raznoraznim nadjevima. Od onih najobicnijih sir+paradajz, preko jos uvijek uobicajenih "ham and cheese" (iliti sunka i sir ali nerijetko jos i sa pickleom - sto je nekakav kiseli namaz - koji meni bas fino dodje, ali neki ga ne vole) pa do onih zagrebackom nepcu puno neobicnijih.
Ima tu na primjer jedan koji se zove "breakfast sandwich" - a to je zapravo kompletni english breakfast u sendvichu - i kobasica i kajgana i slanina i paradajz ...
Onda ima nekih sa jajima, ili jajima i slaninom.
Pa onda sendvici koji sadrze prilicno neobicne povrtne nadjeve - od poriluka na primjer. Ili pak sendvic sa sirom i mladim lukom. Onda onaj sa tunjevinom i kukuruzom.
Ili na primjer razne indijske varijante - od kojih je chicken tikka upravo tipican primjer. Chicken tikka massala je navodno "a great British national dish". Drugim rijecima, otocanima se to jelo uvezeno iz Indije toliko svidja da su ga prigrlili kao svoje. Radi se o nekoj vrsti marinirane piletine pripremljene na rostilju sa specificnim zacinima. Komadice takvog mesa onda nalazite u svom sendvicu. Nisam siguran da sam sve najbolje opisao, ali morate me razumjeti ... slinim po tipkovnici ...
Onda imate one koji meni pomalo vuku na burzoaziju kao takodjer siroko popularni "prawns & mayonaise" - iliti racici u majonezi. Gdje su racici nesto slicno repovima skampi samo puno manje i bez ikakvog okusa pa su zato debelo potopljeni u majonezu. Ne znam da li se moze zakljuciti ali ja ne podnosim prawns. A ni majonezu - osim u tragovima.
U toj su skupini burzoaskih jos i sendvici od lososa. Kojeg medutim volim, ali kako je kod nas losos dosao dosta kasno u mom zivotu, a i onda kao poklon od nekoga tko je dolazio izvana ili kao izuzetno skup artikl u delikatesama nikako da se naviknem da se radi o najobicnijoj ribi - tek neznatno skupljoj od recimo tunjevine
I sto je zajednicko svim tim sendwichima?
Pa - meni se cine jeftini (iz ovdasnje perspektive). Ł1,50 - Ł2,50 nije tako strasno. U Subwayu (lanac sendvic restorana, ima ih i u Zagrebu) su oko 3 funte - ako se ne varam - tj. jedno 30-ak kuna.
Dakle, sendvic je jeftina i prakticna hrana kojoj nadjevi mogu biti razliciti ali je uvijek cijenom "tu negdje".
A jucer citam, robna kuca Selfridges na Oxford streetu krece sa novom ponudom u svojoj gastronomskoj paleti. Ovim momkom:
Tako ce se umorni shopperi moci okrijepiti sa ljepotanom od oko pol kile koji u sebi sadrzi:
Wagyu govedinu - to je ona posast iz Japana gdje goveda navodno napajaju pivom i masiraju da bi im meso bilo nekaj uzasno fino - ne znam, nisam probao - po cijeni ocito i necu...
Pastetu od guscje jetre mariniranu u konjaku s tartufima.
Majonezu od crnih tartufa
Brie sir
Namaz od crvenih paprika i senfa
paradajz
Cijena!?!?!? Ah tko pita za cijenu ...
Ma zezam se - cijena i jest ono najsmjesnije u cijeloj prici.
Cijena je 85 funti! 
Iliti po srednjem tecaju narodne banke na danasnji dan 897.68 kuna !!! 
Za sendvic ...
Inace sendvic se zove McDonald - jerbo se frajer koji ga je izmislio zove Scott McDonald...
Pitao BBC ljude, kaj misle da bi moralo biti u sendvicu za te novce?
Evo nekih duhovitih odgovora:
1. Ł85!!! za Mc Donalds??!!!! To bas i nije happy meal! Pricekat cu dok mu cijena padne na 99p za meni prije no sto ga probam
2. Oko cetiri novcanice od po dvadeset funti...
3. Za tu cijenu ocekujem nista manje od Pande.
4. Sendvic mora biti serviran na zlatnom pladnju kojeg mogu zadrzati za daljnju prodaju
5. Ako trazis veliki sendvic odi u Subway kao i ostali!! Za 85Ł mora biti ubacen poprilican broj boca finog vina
6. Za 85 funti hocu cijelu j*** kravu u njemu!
7. Ono sto zelim u sendvicu od Ł85 je mojih Ł85! A opet, mozda bi to bio dobar nacin za smrsaviti 85 funti (42,5 kg) jer bih radije gladovao nego toliko plati za sendvic.
8. Idealni sendvic od Ł85 bi bio sa mnom izmedju Angeline Jolie i Nathalie Portman. Glede hrane, to je glupo razbacivanje...
9. Da, zelio bih probati. Ne, ne bih zelio platiti
10. U sendvicu od Ł85 zelim 40 drugih sendvica
11. Jednom sam platio Ł45 za osrednji omlet i mali keks sa cokoladom, ali to mi je servirano na povratnom letu iz Firence i ukljucivalo je cijenu karte.
12. Sto ne valja sa dobrim starim engleskim sendvicima kao Ciabatta s mozzarellom, bosiljkom i kapljicom maslinovog ulja? .
Niz socijalno osvijestenih komentara:
1. Za to vrijeme ... negdje u Africi ...
2. Tkogod je spreman platiti Ł85 za jedan obrok bilo cega ne zna sto bi s novcem i sigurno ima vise para nego pameti. Potpuno je nevaznosto je u sendvicu - jednostavno ne moze biti vrijedno tog iznosa. Nadam se da ce prvi zalogaj ugusiti te idiote!
3. U sendvicu za 85 funti? Zasto bih kupila sendvic za 85 funti? Ja radim za Ł% na sat, kakvo bi to rasipanje mojih novaca bio sendvic za Ł85. Zar je inflacija zbilja tolika? Mislim, subway radi slasne "sweet onion chicken terriaki" za oko 3 funte? OSAMDESETIPET FUNTI kazete? Neka hvala. Uzet cu keks.
4. Vrhunski domet demokratskog kapitalizma: Ł85 sendvic jednome, 85 penija za "meals-on-wheels" veceru drugome. (Meals on wheels - je naziv za uslugu vremesnim socijalno ugrozenim umirovljenicima kod koje se u organizaciji lokalne samouprave za neznatnu naknadu dostavlja vecera u kucu)
i jos gomila i gomila drugih sa sve tezim i tezim opservacijama ...
Inace, vec postoji barem 5 narudzbi za te sendvice.
Znam da se vi slazete sa mojim misljenjem (inace me ne bi ni citali), ali slobodno recite sto biste vi voljeli naci u sendvicu od 900 kuna ... da vas vidim kreativci ...
|
ponedjeljak, 10.04.2006.
I dalje o cokoladi
Odlucio sam ovaj ponedjeljak odgovoriti na neke komentare koje ste napisali ovdje prosli ponedjeljak
Prvo skeptik:
skeptik će na to: robovski rad, dječji rad, zvuči strašno. ali, budimo realni - živimo u strašnom svijetu. što će biti s tom djecom ako izgube posao na plantažama kakaovca? prodat će ih u bordele ili možda mafiji koja trguje organima za presađivanje? bojim se da pritisci na industriju nisu dovoljni i ne rješavaju problem. čak nije isključeno da našim inicijativama radimo takvoj djeci medvjeđu uslugu. ona ne bi bila iskorištavana kao jeftina radna snaga da je ikome na svijetu stalo do njih. u tome je bit. (04.04.2006. 03:03)
Ah vidim da cemo morati neke stvari istjerati na cistac inace nikad necemo na zelenu granu.
Moja moralna nacela govore slijedece:
ROBOVLASNISTVO JE LOSE.
IZRABLJIVANJE DJECE JE LOSE.
DISKRIMINACIJA ZENA JE LOSA.
Dobrom dijelu svijeta dizao se zeludac od Apartheida. Kunta Kinte, Cica Tomina koliba, Rosa Parks i drugi slicni primjeri opca su mjesta razvoja ljudske civilizacije - spoznavanje razmjera patnje i razumijevanje koliko je rasna diskriminacija jeziva stvar.
No, kad malo bolje pogledamo - dok je Kunta Kinte robovao skeptici su i tada govorili: "zvuci strasno, ali zivimo u strasnom svijetu. Sto ce biti sa africkim crncima ak ih ne odvoze na farme pamuka na americki jug? Umirat ce od gladi kod svake suse ili ce ratovati u glupim plemenskim ratovima. Bojim se da pritisci na robovlasnike nisu dovoljni i ne rješavaju problem. Cak nije isključeno da našim inicijativama radimo tim crncima medvjeđu uslugu. Oni ne bi bili iskorištavani kao jeftina radna snaga da je ikome na svijetu stalo do njih. u tome je bit."
Osupnjuje me to briljantno rasudjivanje, nema sto. Ja sam upravo odusevljen da imam priliku i u 21 stoljecu procitati ovako neku mudrost. Nisu nam dakle problem robovlasnici (ili izrabljivaci djece u proizvodnji cokolade) nego nam je problem sto nikog nije briga sto to oni rade.
Pozelio sam odmah protestirati - "Pa majku mu skepticnu - onda si ti prokleti problem!!!"
Onda si ti taj kojem nije stalo i zato sto ti nije stalo pricas gluposti o tome da im se mozda radi jos gore... Genije, sto ima gore od desetgodisnjeg djeteta koje po cijeli bogovetni dan mlatara macetom i bere je*eni kakaovac, pa ga gnjeci, susi, preslaguje. A kad god pomisli pobjeci neka ga hulja krvnicki prebije. A ako se povrijedi ili razboli - otjera ga i pusti da krepa ko pseto uz cestu.
Sto je gore od toga?
Sto je gore od toga ti skeptice?!?!?!
Kazes - djecja prostitucija i prodaja organa. Pa zar ne osudjujes jednako i te stvari? Da pisem o trgovini organima ti bi opet dosao sa nekom drugom odurnom praksom i tvrdio kako "ni biti ubijen radi organa nije tako lose"??? Barem nisu umrli od gladi ili tako neka genijalnost...
No onda sam se suspregnuo pa pokusao objasniti skeptiku da ideja Fair tradea nije nikakav progon robovlasnika (jer su i oni sami u tek malko boljem polozaju od svojih robova) nego pokusaj stvaranja uvjeta u kojima plantazerima nece niti trebati koristiti djecji rad. Zato sto ce njihov proizvod imati cijenu koja ce im omogucavati da zaposle radnike.
Ali onda me pokopala zli_girl ...
zli_girl će na to: hmm, ne mislim da je skeptik promasio temu. naime, i ja sam imala na umu istu stvar kad sam pisala "ili jesi ili nisi". definitivno da mi mozemo uciniti ponesto odbijanjem kupovine ne fair proizvoda, ali problem ce ostati i dalje jer njihova drzava i drustvo ne cine nista ili tek malo da im pomognu. problem je mnogo dubljeg korjenja. uostalom, pritisci na proizvodjace nisu dosli od njih vec od drustva razvijenih zemalja. (04.04.2006. 18:37)
E sad smo tek zabrazdili. Nije dakle problem sto mi prozdiremo tone cokolade koju su proizveli desetgodisnjaci.
Nije problem sto nasa usteda od 10 penija za cokoladu znaci da ce ove oci ostati ovakve, da nikad nece nauciti citati. da nikad nece DOBITI PRILIKU pokazati bilo koju drugu kvalitetu. Nece zavrsiti skole. Nece biti placene za svoj posao. Nece imati obitelj. Nece uzivati u pameti i smijehu svoje djece. Te ce oci zauvijek ostati prikovane za iduci plod kakaovca. Uvijek paziti gdje je sad "massa" sa batinom.
I ja trebam nastaviti prozdirati cokoladu u miru jer je pokvarena vlast u Accri ili Yamoussoukru/Abidjanu podlozna korupciji pa se status quo odrzava bez problema?
I to sto oni kao drustvo mozda ne misle da je izrabljivanje djece nesto lose (jer ne znaju za bolje) ne treba uzbudjivati mene koji ne zelim zamisliti moje dijete u takvoj situaciji?
Pa naravno da pritisci dolaze izvana. Mi smo ti koji smo kod sebe zabranili djecji rad, zabranili robovanje, uveli minimalne nadnice i razne druge napredne tekovine. Zar nije normalno da nam savjest prigovara?
Nama koji smo straznjice povjerili ergonomski oblikovanim stolicama koje brinu o tome da nam se pretjerano ne opterecuje kicma. Nama koji imamo gelom punjene podloske za misa kako bismo izbjegli bol u podlaktici koju izaziva pomicanje kursora po ekranu. Nama kojima sline poteku kad nam mlazevima elektrona pokazu kako prhki keks sa cijelim ljesnjacima natapa gusta tamna cokolada ...
Da, upravo je normalno da pritisci dolaze od nas.
Zato sto ta vlada u Accri i Yamoussoukru vodi jednu zemlju razdiranu stotinama problema (50,000 umrlih od AIDSa godisnje u Obali bjelokosti, 37% stanovnistva ispod granice siromastva, ocekivano trajanje zivota 48 godina - koliko je jos godina pred vama?, 50% nepismenih). Zemlju ciju smo poljoprivredu unistili upravo mi svojom zeljom za cokoladom.
Podmicivalo se sakom i kapom, nagovaralo milom i silom samo da se napuste tradicionalne kulture i pocnu proizvoditi te kulture koje nama trebaju. "Ne brinite sto necete proizvoditi psenicu ili povrce za prehranu - proizvodite kakaovac, pa cete imati novca za psenicu."
A onda smo ih preveslali i sad kad su oni najveci proizvodjaci cockolade i kave i palminog ulja mi im isplacujemo bijedne naknade. Zato sto mi ,jebi ga, imamo brokere i imamo nas commodity trading i imamo nase futurese i optionse i bas nam pase da je cijena kakaovca smijesno niska.
A ako netko dodje sa idejom reforme poljoprivrede - ma nema frke, nasi decki na vlasti pobrinut ce se za to.
A sve su to ionako tek divljaci koji jedva docekaju malo vlasti da se poubijaju medjusobno ... ma ko ih jebe ...
Draga moja zli_girl. Njihovo drustvo je takvo kakvim smo ga mi stvorili. Mi smo ih sustavno stoljecima mrcvarili. Mi smo njihove drzave ucinili marionetama, mi njihovim vladarima prodajemo skupocjeno oruzje kako bi se mogli istrebljivati sa nekim drugim jadnicima. Mi u medjuvremenu prozdiremo cokoladu sa njihovih plantaza, nalijevamo se kavom sa njihovih plantaza, grickamo cips pecen na ulju sa njihovih plantaza.
I onda mudrujemo kako nije problem u nama nego u njihovim vladama.
Korijenje problema je duboko. Duboko u NASEM drustvu i duboko u NASEM zivotu.
Jeste li poslali mail Krasu?
---------------------------------------------
UPDATE: 23:00
Hm ... procitao sam sada opet ovaj moj post i otkrio da me kao i obicno dok sam ga pisao struja misli povela prilicno daleko od polazne tocke. Uz to, nisam dovoljno paznje posvetio stilu pa ispada da impliciram da je zli_girl rekla neke stvari koje de facto nije rekla. Ili da je uzela u obranu ono sto joj sigurno nije palo na pamet braniti. Sad, nema smisla da se upustam u preradjivanje cijelog posta. Ostavljam citaocima da razaberu sto je odgovor zli_girl, al sto opcenito definiranje situacije.
|
petak, 07.04.2006.
GMT, Pivot tablice, crvenokose i krave - DRUGI DIO
< NASTAVAK OD JUCER >
Prvi dio mozete procitati ovdje
Nevolja je da nemrem skuzit koliko je moja analiza fulala stvar kad nemam tablicu sa svim podacima. I, prvo, priznaj sefici da je tesko sranje i da odgovor bozjem poslaniku necemo dovrsiti do kraja dana kako ranije obecah. Ona nije bas jako pukla, ali onako, malo joj je ciknulo celo i primjetno joj se raspolozenje srozalo. Na njenu srecu, ona ima i druge obaveze pa je rasprodana. Ja sam pak utonuo u svoju stolicu sve ne vjerujuci ... Onda sam krenuo zvati one decke koji znaju sve o velicinama cipela i koji vode te neke razne evidencije. Pa neke druge koji imaju podatke o godinama i bojama kose.
Pa sam ih onda nagovarao da mi sloze jednu tablurinu "iz sistema" koja bi imala popunjena ona polja koja mene interesiraju.
Pa su oni rekli "Naravno, sve za tebe."
Satro.
Rekli su, sve za tebe - dobit ces je sutra navece. Progutao sam knedlurinu i krenuo sa objasnjavanjem sto tocno hocu da mi tabela sadrzi (da ne bih cekao do sutra navece a ono dodje mi nesto o kapuljacama i salovima kod celavaca muskog spola - mislim nisam ja seksist, ali meni je zadatak ukinuti crvenokose)
I onda im sve objasnim i vele oni nema frke.
Onda na scenu stupi moja sefica, koja i opet nije pukla, ali je ona pukotina pocela umjereno pulsirati ...
Uh sto ja ne volim kad zaserem, a ljudi puni razumijevanja ... nitko da te posalje u materinu ...
Dakle, nazvala je sad ona djecake od informacija, te vjestom kombinacijom diplomacije, zenskih ceretanja i cistog bullyinga nakon 15 minuta spustila slusalicu i rekla - poslat ce za par sati ...
A ja sam opet utonuo pred komp. Ko gljiva ... sve sam pogasio i citao blogove. Da gledam onaj uradak nisam imao snage ... Fala bogu ima vas na blogu koje rado citam pa ste mi zaokupili misli drugim stvarima. Cak sam ponesto i komentirao. Hvala vam.
Onda su tipovi konacno poslali novu tablurinu. Bila je savrsena. Par tisuca redaka popunjenih samo onim podacima koji meni trebaju za analizu. Ovaj put sam filtrirao sve po spisku i procistio tablicu bacivsi par vitica korova koji se uvijek u takvim stvarima nadju. Nista sto bi posebno promijenilo rezultat, ali tko se jednom opece ...
I onda opet pivot i da vidimo...
Sranje.
Ne da je lose nego ono...
Sjecate se da sam rekao da je moj zadatak bio eliminirati crvenokose? Pa sam napisao 7 strana o tome kako treba eliminirati zene sa malim stopalima i zasto? Pa je onda ispalo da bas crvenokose imaju 17% manje noge i zato - postupi po logici ...
E sad.
Nova je tablica pokazala da plavuse imaju 3% manju nogu od crvenokosih...
I ja se nadjoh u govnima do grla... i kako god okrenes ne da se promijeniti. A stvarno sam sve probavao. I iskljucivao odredjena godista i brisao sve sa imenom Zdenka i ne ide. Uvijek su manje 3% ili vise ... skuzih da sam sam u uredu pa sam krenuo polako doma.
Tako sam se sinoc zabio u kojesta samo da ne mislim o tome jer je jutro pametnije od veceri.
Pa sam se digao jutros u 4 da na lap-topu u dnevnoj sobi pokusam racionalno objasniti zasto treba eliminirati crvenokose.
Bad je sto ne smijem puno mijenjati moj raniji uradak jer su ga svi vec vidjeli. Moram dakle i dalje srati o tome kako zene sa malim stopalima ne valjaju. Pa onda moram reci da plave imaju u prosjeku manje noge od svih. I onda moram predloziti da u skladu sa gorenavedenim ukinemo crvene ...
Hebo te
Nije ni cudo da mi je trebalo 3 i po sata da uoblicim tako neku nakaradu.
Naravno da sam morao malo mijenjati tekst, ublazavati prijasnje stavove i dodavati neke nove kriterije. Onda sam jos u pismu bozjem poslaniku morao napisati kako su njegovi lucidni komentari ne samo dobrodosli nego i potakli jednu jos dublju i jos detaljnjiju analizu nego sto je bila ona prethodna koja je isto bila sjajna i nenadmasna (nemrem ipak pljuvati sam po sebi do te mjere - nije dobro za ugled - dovoljno je sto moja bliza okolina zna ...). I ta je nova analiza uzela u obzir znatno robusniji uzorak te je uza sve to jos i provela analizu konzistentnosti podataka kao i njihovog agregiranja (tj, pogledao sam da nema rupa i u novoj tablici i da li pivot tablica dobro zbraja). Kao rezultat te analize pokazalo se da su neki parametri u stvari nesto drugaciji od onih ranije utvrdjenih, a u nekim aspektima cak stovise i osjetno drugaciji. S time u svezi i bla bla bla .... i rekoh da podatke o podlakticama istina nemamo, ali da je nase strucno misljenje da crvenokose imaju duzi jezik i dugo piju kavu i kao najvazniji argument da ih ljudi ne vole i da se jedan od top managera upravo razvodi od svoje crvenokose zene.
I konacni prijedlog - kao sto proizlazi iz teksta - ukinimo crvenokose ...
Eto.
I sad sam prazan ko balon.
To sam napisao i ukrasio, prokomentirao sa seficom.
Ona i danas juri s kraja na kraj pa se ne stize previse brinuti oko ovoga.
A ja malo ovdje gnjijem i cekam da dodje 18:00 pa da brisem doma jer mi se spava za poludit...
Ovo sam ispricao sasvim neplanirano. Ajde dobro mozda je nekoga trebalo uvjeriti da nisam ni ja savrsen i da se i meni kojekakve gadarije dogadjaju, samo o njima ne pisem po blogu ...
Ovaj sam post zapoceo u 16:00 GMT (jezi ga, valjda je tocno ovako) zato da bih rekao da sam pospan.
Htio sam glede pospanosti citirati jedan clanak iz Jutarnjeg.
Citam neki dan jutarnji o kravama
Otkada je u nedjelju počelo ljetno računanje vremena, a kazaljke na satu se pomakle za sat vremena unaprijed, u staji na obiteljskom gospodarstvu Drage Lovrića svako jutro se odvija prava drama, kada 60 krava, koje u 6 sati još spavaju dubokim mirnim snom, treba biti spremno za prvu jutarnju mužnju.
Očajni mljekar Drago priča nam da mu se srce kida svako jutro kada ih on, njegove dvije kćeri i zet moraju ponekad i grublje podbosti plastičnim štapovima da bi ih trgnuli iz sna, zbog čega su, kaže, te osjetljive životinje pod velikim stresom.
Halo, jel se to samo meni cini bedastim?
Mislim, zakaj on mora musti krave u tocno odredjeni sat?
"Ocajni mljekar" i "zivotinje pod velikim stresom" …
Pa kojuvrazjumater ne pusti jadne krave spat?
|
četvrtak, 06.04.2006.
GMT, Pivot tablice, crvenokose i krave
Napomena: Zbog enormne duzine ovog posta (cak i za moje pojmove) odlucio sam ga raspoloviti ko jabuku. Pa vam prvu polovicu dajem danas, a drugu cu sutra u isto vrijeme i na istom mjestu
U trenutku dok ovo pisem sredina je popodneva.
Srijeda je. Skoro pa 16:00 GMT.
Hm.
Sad me muci jel bi se zapravo trebalo pisati GMT+1 s obzirom da smo na ljetnom vremenu?
Ono, ne mogu se sjetiti jel GMT apsolut pa se cak i kad svi satovi ljeti na Greenwichu pokazuju podne veli da je po GMT-u 11 ili je to Greenwich Mean Time ono vrieme koje pokazuju svi londonski satovi i kad se preskace sat onda i GMT preskace?
A ja cesto pisem GMT. Jer cesto ljudima govorim da mi nesto imaju dostaviti do tada i tada. I onda obavezno velim GMT na kraju, jerbo su oni sa svih strana svijeta. I ne bi bilo zgodno da oni meni nesto salju u tada i tada po njihovom a da ja to cekam ovdje u tada i tada po mom - tj. po GMT. Ili je mozda ipak GMT+1?
Ne znam, kako rekoh. Ne mogu se sjetiti.
A bas se nesto ne mogu sjetiti ni kako se pise Greenwich. Ima tako nekih rijeci, neke su cak i vrlo ceste koje neprestano grijesim prilikom pisanja. Rekao bi covjek da sam inace dosta pametan, a svaki put kad hocu napisati bikoz moram razmisliti ...
Tako i ovo s GMT
A ne da mi se guglati ...
Pazi ovo! Meni se ne da guglati ...
Nisam bolestan samo mi se spava.
Naime jucer sam otkrio da sam napravio jezivu brljotinu u jednom izvjescu sto sam ga radio pred koji tjedan. Kao podrsku nekakvoj odluci - poznat vam je sistem, prvo se odlucimo sto cemo delati, a onda se igramo brojkama kako bi to postalo primamljivo ;-) - no dakle, kao podrsku jednoj odluci sa cijom vas prirodom necu ovom prilikom uopce zamarati ( a iskreno reci ne da mi se zbog sebe - dosta mi je toga i na poslu, taman posla da jos i na blogu tumacim pi*darije) - ja sam dakle dobio ogromnu excel spreadshitcinu da iz njeg nesto izburgijam.
E sad, stvar je imala jedno brat-bratu 6000 linija i jedno 50-ak stupaca. Stvarno nije da se opravdavam ili pravim vazan.
Evo, priznat cu vam i da sam jedva docekao takav poslic.
Rekoh, konacno prilika da pokusam iskoristiti sto sam nedavno spoznao citajuci excel help file. Jesam li vam vec rekao da citam sve i svasta? No, kaj sad - spojio sam ugodno s korisnim i naucio se da postoji jedno interesantno orudje koje se na engleskom zove Pivot table. A na hrvatskom nemam pojma.
Na hrvatskom je jedini pivot za kojeg sam cuo igrao u rukometnoj repki i zvao se Josip Jovic. Valjda. Uh morao bih proguglati. A ne da mi se ...
Elem, te pivot table su kao neki fora instruiment da se iz brda podataka agregiraju bas oni koji vas zanimaju. Kao recimo, imate tablicu u koju pisete sve ljude koje ste ikada upoznali, boju kose, godine, spol i broj cipela. Dobro, znam da je glup primjer - ali kako bi covjek drugacije excel ucinio iole zanimljivim?
E sad - kad ste zamislili da ste iz nekog razloga dovoljno blesavi da ste isli raditi takvu tabelu i sad ono, napisete jedno parstotinjak imena, pripadajucih im godina, boja kose i brojeva cipela i pocne vas neizdrzivo kopkati kljucno pitanje:
Koliko poznajem brineta sa nogom 39? I jos bolje koliki je njihov ukupni zbroj godina?
Sta je sad?
Kad imate takvu idiotsku tablicu valjda bi vam pametnija pitanja trebala pasti na pamet???
Ne budite smijesni.
Dakle, da bi saznali odgovor na svoje pitanje idealna stvar je da koristite pivot tablicu koja vam onda u tren oka sama ispreslaze podatke po kriterijima koje ste joj zadali. Mali je problem sto treba prvo nauciti kako se zadaju kriteriji inace dobijate neke turbo glupe tablice koje vam daju neke nemoguce preglede koje uopce niste trazili niti mozete zamisliti da bi ikome zatrebali ...
To ucenje moze i malo potrajati i zato se covjeku ne da s time zezati radi neke male tablice kao npr. popisa za ducan. Ceka se nesto vece.
A meni je konacno uletila mamutska tablica. Oh kako sam sretan i poletan bio. (znam da izgleda da mi je zivot prilicno isprazan kad se veselim excel fajli od 7MB, ali zbilja se nimalo ne zalim na moj zivot).
I bacio sam se na fajlu. I postavio pivot tablicu dok si reko keks. I dobio super brzo i super pregledno rezultate.
Pa sam napravio kojekakve pie-chartove i jos sve neke druge dijagrame, a neke sam tom prilikom i sam izmislio. A sve kako bi zornije prikazao da imam puno prijateljica plavusa i da one u prosjeku za 17% imaju veca stopala od crvenokosih. (To ja jos po onom primjeru. Sto ces svidjelo mi se, radije to nego da vas davim sa stvarnim sadrzajem moje tablice. Bas mi je zabavno)
Dakle, zakljucim ja teatralno, stoga crvenokose treba u potpunosti zanemariti kao prijateljice i zene uopce, treba ih izbrisati iz nase organizacije, jer koga uopce briga za zene sa maleckim stopalima. Nismo valjda kinezi pa da nas takve rajcaju. (Zene s malim stopalima mislim - ne crvenokose)
I tako. Odvalim 7 strana prijedloga upravi, sve sa slikicama u coloru, ma ono vatromet ...
I pokazem sefici (drazestan i sklon mi curetak sa kojom zbilja nemam nikakvih problema - ono radimo timski super ...) i ona veli "k'o bog" i frkne stvar dalje.
Ono odletio taj moj uradak ko katapultiran u neslucene visine. Mislim nije neslucene. Znao sam ja kud to ide pa sam se zato i raspistoljio tako.
I onda su neke sitne duse uzeli pljuvati po prijedlogu - sve neki muzevi crvenokosih, nema veze. Onda mi (ja u ime moje sefice) otpisemo ljubazno, ukljucimo neke njihove kritike, malo zagladimo poneku faldu na tom mom uratku i opet ga frknemo u visine. Ono, nebu pod oblake. U sam ured upravnog boga. Tamo ga prije boga samoga mora procitati glavni bozji namjesnik za poslove zena, njihovih godina i brojeva cipela.
I taj odvali neke komentare, onako preko volje, elem ne bi li opravdao svoje postojanje na tom ultravisokom mjestu. Mislim, da se razumijemo tip je fakat faca. Jedan od onih sto ko u filmu letaju izmedju svjetskih metropola praseci sa kojekakvim gadgetima i troseci 3 moje place na mjesecnu prezentaciju.
Dakle dobijemo mi njegove komentare i krenem ja paralelno pisati odgovore i doradjivati uradak. Kaj sad, kad bozji namjesnik veli da on ne kuzi sto govori paragraf na trecoj strani, onda ima da popravis taj paragraf pa makar se tebi cinilo da bi i desetgodisnje dijete to skuzilo od shuba, sve gledajuci Simpsonse jednim okom. A ja znam sve o desetgodisnjakinjama i njihovim vjesto skrivanim sposobnostima.
Na svu srecu on je napisao i neke komentare tipa "nije u nogama sve", "treba pogledati i duljinu podlaktice i sve tako nesto ...No, odgovarajuci na neki bezazleni komentar odlucim ja ubaciti jos poneki broj ne bi li cak i bogu samom bilo jasno da je vrijeme da se tim crvenkosima stane na rep.
I sto?
Vidim ja da nesto brojevi ne stimaju. Ono, ucini mi se da proizlazi da su mi plavuse malo previse nogate, ono nesto kao Franjo Arapovic. Ili, jos bolje, da mi crvenokose nose "za korak lak bambi znak" ...
I ne bud lijen, otvorim ja opet onog monstruma od polazne tabele i imam sto i vidjeti.
Neki je biserko vodeci evidenciju i filajuci tu tablicu cvrsto odlucio zeznuti moj dobar glas pa je upravo onaj stupac u kojem su se morale nalaziti brojke koje sam ja kakti analizirao agregirajuci ih svojom mocnom pivot tablicom - upravo je taj stupac dakle prosaran sa vise rupa nego brojki. Ne naravno na prvih nekoliko redaka (koje vidis na monitoru kod letimicnog pretrcavanja), vise onako kurvinski na drugoj strani pocne rupa pa traje do recimo pete strane ... i sve tako.
Naravno da sam u tom trenutku osjetio onaj cvor u zelucu koji me nerijetko uhvati kad mislim da sam nesto zasrao. Pravi je uzitak kad onda obicno skuzim da nisam nista zasrao. Onda se taj cvor lagano razvezuje a mene ispunjava plima obozavanja samog sebe i svoje nevjerovatne pameti.
No, ovaj put nije bilo tako. Sto ja dalje gledam sve ocitije mi postaje koliku sam zapravo pizdariju napravio. Koliko sam fenomenalno blesav previd izveo i koliko sam zapravo zeznuo stvar. Znate ono sa hladnim znojem, grcevima u zelucu i titranjem pred ocima ... cak i kad monitor radi kako treba kao sto je s mojim slucaj.
< NASTAVAK SUTRA >
|
srijeda, 05.04.2006.
Jos jedna od mojih opsesija - knjige
Vrijeme je da vam pocnem pricati malo o knjigama.
Naime, poceo sam citati uzasno rano. Vele da sam bio jedno od one sretne djece koje prakticki bez ikakvog napora, a sasvim sigurno bez roditeljskog natjeravanja - savlada slova. Nikakve slovarice i tek poneka slikovnica. Ne sjecam se zapravo uopce kako sam ucio citati. Bilo je to odvise rano - kao da citam oduvijek.
Ipak, moji vele da se to zbilo sa nekih 3 i po.
Znam da sam sa 4-5 savladao i cirilicu. Islo mi je na zivce sto su moji citali nesto sto ja nisam znao. A na cirilici su izlazili Nin i Ilustrovana politika - jedine novine koje su 70-ih smjele tu i tamo napisati ponesto od onoga sto se zbilja dogadja.
Mene to naravno nije zanimalo. Ja sam htio procitati strip u Ilustrovanoj, a kasnije i intrevju sa Zeljkom Bebekom - mojim idolom u djetinjstvu. Nemam pojma zasto, ali ona kosurina, onaj seretski pogled i ona glasina … A izlazile su i price iz crne kronike koje su na 3 strane pricale o nekom zlocinu i kako je razotrkiven, a krivac priveden pravi. Sjecam se da se rubrika zvala "Islednik je dosao" ...
Elem, tako sam se ja jako rano zabio u knjige. Na oba pisma. Obozavao sam se zavuci u svoj krevet i citati prije spavanja. A kome se zapravo spava kad cita o Druzini Sinjega Galeba? Ili o Ivanhoeu? Ili Djecu kapetana granta? Sablast Llana Estacada? Winetoua?
Kad su vidjeli kako me "to sa citanjem" drzi moji su me pustili da se uclanim u knjiznicu. Sjecam se ko danas knjiznice Bogdan Ogrizovic na Cvjetnom trgu (ne onom Creativinom, nego na pravom ;-) )…
Knjige sam jednostavno gutao.
Kad sam krenuo u skolu pojavili su se problemi. U skolskoj biblioteci prvasici nisu smjeli posudjivati "prave" knjige nego samo slikovnice. Svi su isli u knjiznicu, pa sam isao i ja. Pa sam poceo doma donositi nekakve slikovnice koje su bile bez veze, ali je meni bilo fora kopati po skolskoj knjiznici, a sa necim sam morao izici.
Mislim da su mi se smilovali negdje u drugom polugodistu kad su se radile vjezbe citanja. Jasno da su mi rezultati bili turbo. Predlagali su mojima da preskacem razred, ali moji nisu dali - ionako sam bio najmladji u razredu... Hvala im, ionako me cijeli zivot progoni da sam grozno neozbiljan - zamisli da sam imao jos zrelije kolege ...
I tako, od tada do danas. Citam sve sto mi dodje pod ruku, naljepnice, reklame, letke, cestitke i prospekte.
A narocito knjige.
Silno sam sretan sto zivim ove posljednje 3 godine u zemlji u kojoj je citanje vrlo uobicajena zabava. Vidjam ljude citati (knjige) po autobusima, podzemnima, cekaonicama, stanicama. Ljudi citaju na pauzi za rucak. I to ljudi svih staleza i svih rasa.
Knjige su jeftine, prodaju se na akcijama 3 za 2. U knjizarama mozete provesti sate i sate pijuci kavu i listajuci knjige bez da vas netko svrdla pogledom u ledja.
Npr, tek smo bili dosli kad sam odveo obitelj u Foyles (knizara velicine Name na Trgu) i odusevio se kad sam prvi put vidio jedan mladi par kako klececi na podu razgledavaju turisticke vodice i biraju literaturu o nekoj egzoticnoj zemlji kuda zele otici. Namjerno sam malo produzio moje trazenje francuske pocetnice za klince uvalivsi se u zgodno lociranu fotelju kako bih vidio sto rade. Lijepo su izvukli nekoliko brosura, slozili ih na tepih, usporedili ih, pogledali cijene, uzdisali nad nekim slikama, on je predlagao da ih uzmu sve, ona je bila glas razuma (uh kako me to podjeca na neutrinske obiteljske izlaske), suzavali su izbor i nakon desetak minuta ustali, skupili svoje stvari vratili knjige na policu, a sa nekoliko primjeraka u rukama krenuli do blagajne.
Onda sam na nekom donjem katu nasao gospodju Neutrino pa smo zajedno iskopali gospodjicu. Ona se pak okruzila sa nekoliko interesantnih joj knjiga na sjedalici pored akvarija sa piranhama.
Htio bi jednom tako nesto dozivjeti u Zagrebu ...
Bio sam ovog Bozica u cuvenom profilovom centru u Bogovicevoj. Fino je.
Ono sto nije fino su cijene koje su jos uvijek malo previsoke (ovdje kupujem kad me knjiga kosta negdje izmedju 5-8 funti tj. 60-90 kn). U profilu sam si priustio nesto skuplje knjige, ali htio sam stimulirati tu trgovinu.
I nije fino sto je to jedini takav centar.
Osim toga malo mi je atmosfera sterilna a ne onako topla i pozivajuca kao u Waterstoneu npr. ali to je sad vec cjepidlacenje.
Hm, odvelo me ovo pricanje - htio sam zapravo napisati nesto o knjigama koje sam zadnje procitao i o nekim jako dobrim knjigama koje sam ovdje citao a malo su manje poznate.
Imate na mom glavnom blogu jedan zgodan pregled sa knigama koje sam nedavno procitao, koje citam i koje cu tek citati ... Mislim, meni je to zgodno, a za vas ne znam.
I tako, sad sam ispucao cijeli danasnji blog na nekakve nikom zanimljive reminiscencije, a nisam vam rekao kaj mi se svidjelo citati i zasto ... fakat sam brbljav...
|
utorak, 04.04.2006.
Jos jedna profesorska nerazumna reakcija
“Radosnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i poznanicima da je dana 27. 3. 2006. iznenada preminula naša draga i voljena profesorica Sanja Bartulović. Ispraćaj drage nam pokojnice Sanje Bartulović, pokojnog Stjepana, bit će 29. 3. u 17 sati na groblju Lovrinac."
To je dio teksta kompjuterski izradjene osmrtnice koji je jednog lijepog jutra docekao profesoricu kad je usla u učionicu broj 10 u utorak oko 9.40 sati prije trećeg sata.
Ispod teksta osmrtnice bilo je potpisano svih 12 učenika iz mehaničarskog odjeljenja 3. E razreda.
Na klupi je gorio lumin u crvenoj plastičnoj svijeći oblika križa uz njezinu uvećanu i uokvirenu fotografiju s crnim florom.
Zgodno zar ne? Zamislite da sutra dodjete na svoje radno mjesto i tamo nadjete vlastitu osmrtnicu sa svojom slikom, svijecom i crnim florom.
Brrrr...
Jako me zacudilo da na naslovnici bloga.hr nije ismijana profesorica koja ne razumije salu. Ne vidim da je netko graknuo na ravnatelja ili na policiju koja je dosla, uzela osmrtnicu sliku i svijecu radi otisaka prstiju, a sada provodi obavijesne razgovore sa ucenicima.
Nevjerovatno da nisam nigdje cuo da je netko stao u obranu "Prava na duhovitost" ili se zgrozio nad cenzurom gdje eto djeci ne daju da pisu...
A oni su se cak potrudili pa koriste napredne tehnologije i kompjuterski formatiraju svoje viceve ...
Eh fakat su ti nasi profesori seljacine ... 
|
ponedjeljak, 03.04.2006.
Nastavljaju se cokoladne muke
Za razumijevanje ovog posta potrebno je prvo pročitati moj post od 13. ožujka
Neki će se od vas sjetiti da sam pisao o čokoladi i dječjem radu koji je uglavnom uložen u njenu proizvodnju ukoliko kupujete čokoladu koju proizvode Nestle, Cargill, Archer Daniels Midland, M&M/Mars ili Hersheys.
Rekao sam vam da neka od te djece bivaju preprodavana i da rade kao robovi. Ispričao sam vam o djeci koja prisilno odlaze na plataže i ostrim mačetama, izložena pesticidima odsijecaju dozrele plodove nerijetko zarezujući i sebe. Pričao sam i pokazao vam slike djece koja suše i prebiru kakaovac. Upravo onaj kakaovac kojeg će kasnije vaš omiljeni čokoladni gigant preraditi u prefinu čokoladu i njome preliti ljesnjake u vašoj omiljenoj čokoladi ne bi li vam zadovoljio nepce.
Pokazao sam vam kako izgledaju leđa jednog takvog djeteta. Pokazao sam vam djecu koja nikad neće probati čokoladu. Iako su upravo ona zaslužna što ćemo se mi njome osladiti.
Rekao sam vam i da postoje organizacije koje se bore protiv takvog izrabljivanja djece. Postoje organizacije i sto je jos vaznije POSTOJE PROIZVOĐAČI kojima je stalo da čokolada koju prodaju ne dolazi od izrabljivanja bilo koga a pogotovo ne djece.
Te se organizacije bore za FAIR TRADE jer ono sto je ekonomski najprimamljivije ne mora uvijek biti i fair. Radi se o principu po kojemu se za sirovinu plaća poštena, a ne trzišna cijena. Ne zato što je trzište nesto loše nego su veliki toliko veliki i moćni da manipuliraju cijenom i čine tržište neefikasnim.
Ja odnedavno kupujem čokoladu, kavu i čaj samo sa ovim znakovima:
Ili proizvode koji su "organic" - zato što je njihova proizvodnja ionako kontrolirana.
Grozno bi mi bilo da svjesno pomažem nečije robovanje.
Nakon što sam napisao taj post prije 3 tjedna sjeo sam i napisao slijedeći e-mail:
Date: Mon, 13 Mar 2006 13:21:05 +0000 (GMT)
From: "Neutrino Hr"
Subject: Nekoliko pitanja o kakaovcu
Stovani
Najprije bih se zelio ispricati sto ovaj e-mail nisam uputio na vas odjel za odnose s javnoscu, ali nisam uspio pronaci adresu takvog odjela pa sam vas slobodan zamoliti da ovaj mail proslijedite osobi ili osobama odgovornima za to podrucje u vasoj organizaciji.
Nedavno sam, skupljajuci materijale za moje clanke na blogu http://neutrinohr.blog.hr, - pronasao neke podatke o proizvodnji kakaovca u Obali bjelokosti i Gani, ali i na drugim lokacijama sirom svijeta - koji su me zaprepastili.
Pronasao sam potresna svjedocenja o djecjem radu, pa cak i o klasicnom robovlasnistvu.
Pronasao sam podatke o sudskoj tuzbi koju je International Labor Rights Fund pokrenuo protiv nekoliko najvecih svjetskih proizvodjaca.
Pronasao sam i informacije o udrugama za tzv. Fair trade i njihovim certifikatima kojima se pokusava izbjeci takva praksa u proizvodnji kako cokolade tako i drugih proizvoda.
S obzirom da mi se tema cini zanimljivom, a nedovoljno poznatom - odlucio sam krenuti sa serijom clanaka o izrabljivanju djecjeg rada, trzistu kakaovca, kave, caja i drugog.
Buduci da su moji izvori pretezno na internetu sa zanimanjem sam pregledao web-site vase tvrtke, no na njemu nisam uspio pronaci podatke koji me zanimaju pa vam se na ovaj nacin obracam sa molbom za informacijama.
Moja pitanja mogla bi se sazeti u slijedeca:
1. Koje je geografsko porijeklo kakaovca kojeg kupuje vasa tvrtka za proizvodnju cokolade?
2. Kakve informacije imate o direktnim proizvodjacima tog kakaovca?
3. Posjeduje li vasa tvrtka "Fair trade" certifikat (ili drugo odgovarajuce uvjerenje) za neki svoj proizvod?
4. Jeste li, mozda, u postupku dobivanja takvoga certifikata ili u kontaktu sa udrugama koje takve certifikate izdaju?
5. Kakav je sluzbeni stav vase tvrtke o djecjem radu u proizvodnji kakaovca?
Bio bih vam izuzetno zahvalan ukoliko biste bili u mogucnosti ponuditi odgovore na gornja pitanja do petka 24. ozujka o.g.
Moja je namjera, nakon sto zavrsim sa prikazivanjem stanja na svjetskom trzistu kakaovca, objaviti i osvrt na trziste cokolade u Hrvatskoj pri cemu bi mi vasi odgovori kao tvrtke registrirane za proizvodnju kakaa; proizvodnju cokolade i bombona i nezaobilaznog ucesnika na tom trzistu bili od dragocjene pomoci.
Uvjeren sam da cete mi izaci u susret i s nestrpljenjem ocekujem vas ljubazni odgovor.
Sa stovanjem
Neutrino_hr
Mail sam poslao na 3 adrese domaćih proizvođača kakaa, čokolade i bombona. Poslao sam ga Krašu, Kanditu i Zvečevu.
Kakav je rezultat?
Evo ovako: Kandit i Zvecevo sigurno se više neće naći u mojoj košarici.
Oni nisu odgovorili. Iako sam im poslao i "reminder" da ne bi ispalo kako ih otkantavam samo tako.
Kras je odgovorio e-mailom svoje Stručne suradnice za tržišne komunikacije (čije ime neću ovom prilikom objaviti jer nemam njeno izričito odobrenje za to):
Subject KRAŠ
Date: Thu, 16 Mar 2006 11:05:53 +0100
Poštovani,
primili smo Vaš mail s upitom vezanim uz kakaovac, te Vas obavještavamo da Kraš kupuje kakaovac uzgojen u Gani.
U ovoj zemlji uzgoj i obrada kakaovca nije privatiziran, a uzgoj kakaovca odvija se na manjim, obiteljskim plantažama ( ukupno ih je cca. 170.000).
Plantažu tako obrađuje obitelj ( za nasu usporedbu najsličniji je uzgoj voćnjaka), a kakaovac otkupljuje država. Ovaj način uzgoja razlikuje se od proizvodnje na privatiziranim plantažama, sto je slučaj s Obalom bjelokosti i gdje se koristi najamna radna snaga.
Kraš za sada ne posjeduje „ Fair trade“ certifikat. Kao tvrtka zalažemo se za zaštitu djece od svih oblika iskorištavanja i zlostavljanja, te samostalno ili sudjelovanjem u organiziranim akcijama nastojimo pružiti pomoć onima kojima je najpotrebnija, a u prvom redu djeci.
Srdačno Vas pozdravljamo
Kraš d.d.
RMI
Stručni suradnik za
tržišne komunikacije
Prvo bih htio reći da se ovime pokazalo da je Kraš "svjetska" firma. Za razliku od svojih konkurenata koji su "beyond repair" Krašu je jasno da živi od svojih kupaca i da je pristojno odgovoriti na pristojno pitanje. (To je nešto što bi i gospoda sa blog.hr-a mogla naučiti, ali nećemo sad o starim nesporazumima)
No, Gana se na Kraševu i moju žalost vrlo često spominje u kontekstu dječjeg rada. Ne toliko često kao Obala bjelokosti, ali ipak dovoljno često da bi mi čokolada nekontrolirano proizvedena a koja dolazi iz Gane bila gorka.
Istovremeno, i u Gani je lansirano nekoliko Fair Trade projekata (neki izvori govore da je čak 10% ganske ukupne realizacije sada na fair trade principima.
Ukoliko Kraš kupuje na fair trade principu ne bi smjelo biti teško dobiti certifikat o tome. Vjerujem da ga Kraš još nema zato što misli da mu ni ne treba. Zato što ne zna da je njegovim kupcima tako nešto važno.
Ja mislim da je važno.
Da li je i vama?
Ako jest, kako bi bilo da posaljete pristojan e-mail Krasu i zamolite ih da se potrude dobiti takav certifikat?
Evo e-mail adresa
dradisic@kras.hr, vkrupa@kras.hr, vgraf@kras.hr
To su e-mailovi Darka Radišića, direktora sektora Marketinga, Vlaste Krupe Buzjak, direktorice Sektora kadrovskih, općih i pravnih poslova te Vesne Graf, direktorice sektora nabave.
Kako rekoh, budite pristojni i pokusajte objasniti da bi kao kupac bili jako zainteresirani kupovati njihove proizvode znajuci da nisu proizvod robovskog rada ili izrabljivanja djece. Nemojte spamati, samo iznesite svoje mišljenje.
Ako ne znate što biste napisali recite pa ću vam ovdje objaviti neki draft.
Osobno sam uvjeren da bi se javnim promicanjem posjedovanja takvog certifikata Kraš lako označio kao ne samo kvalitetan nego i moralan proizvođač, a to bi moglo pomoći u očuvanju i eventualno povećanju tržišnog udjela (što mislite - da li bi bilo moguće da Sabor donese odluku o "No slave" naljepnici???)
Ja sve ovo pišem jer me progone ove oči
Htio bih znati da ovaj dječak nije sudjelovao u proizvodnji mojih Bajadera i htio bih da kad ih opet ovdje budem poklanjao prijateljima mogu s ponosom pokazati da čokolada od koje su proizvedene dolazi fair trade-om.
|
|
